Pregled posta

Nije svako zlo za zlo ili priča o 4 dana na Redangu

Nakon puno trčanja po KLIA i u Malaysia Airlines ured u Kuala Lumpuru te nebrojeno nazivanja broja 1300883000, odlučih da se neću živcirati. 11 dana više u Maleziji nego što sam planirala nije vrijedno toga...Nemam djece, znači nije panika da se vratim...I tako sam odlučila uzeti nekoliko dana godišnjeg i napraviti ono što sam i onako htjela ove godine; provesti nekoliko dana u zaljevu s plažom sa sitnim, bijelim pijeskom i onim tirkizno plavim morem. Je, bilo bi ljepše u društvu, ali što se sad može...
I evo me sada, pišem vam ovo pismo ispijajući kavicu na terasi moje sobe na Redangu s pogledom na baš takvu scenografiju, a....

....lubenica se hladi u firžideru...Te malezijske lubenice su fenomenalne. Bez naših mogu živjeti, ali ove jedem svaki dan otkad sam prvi put bila ovdje.

Ovo što živim ovih dana je definicija riječi odmor. Nema trčanja da bi se vidjelo ovo ili ono, nego sve samo polako kako mi se svrti... Jedini problem u cijelom ovom scenariju su ono što ja zovem malezijski mravi koji mi ne dozvoljavaju da lubenicu spustim na stolić jer će mi je napasti. Ne krivim ih . No, dobro je da su pametna stvorenja i da ne vole kavu .
Razmišljala sam uzeti tečaj ronjenja, ali ostavljam to za neki drugi put. S tim bi dan bio prenatrpan, a ovaj mir i polagani tempo su baš ono što mi je sada trebalo. Ruku na srce, ne sjećam se da sam se tako zaustavila od ljeta 2006. kad sam par dana provela u Vantačićima kod mojih...Kod mene je konstantno neka akcija... Moja akcija je na dobrovoljnoj bazi tako da se ne bunim i znam da bi mi ovakvo ljenčarenje sigurno dosadilo nakon nekog vremena. Ipak sam ja city girl koja jako voli prirodu pa mi je ovakav život prava idila samo s vremena na vrijeme.

Da vam sad malo pokažem Redang. To je najveći od otoka istoimenog arhipelaga, parka prirode uz istočnu obalu Malezije. Koraljni grebeni,... ....lakome ribice... ....i kristalno more,... ....čine ga izvrsnim za ronilačke odmore.
Kažu da je otok Redang najrazvijeniji od svih u arhipelagu. Pretpostavljam da se radi o broju resorta koji su sagrađeni, ali ako je ovo razvijeno, onda su ostali prava divljina. Iako i na otoku i u mom resortu ima puno turista, nemam osjećaj prenapućenosti. Hotel organizira odlaske na ronjenje na korljne grebene i svi se upute tamo pa je ostanak u resortu izvrstan potez jer se i tu može roniti među ribicama, a na cijeloj plaži svega nekolicina ljudi.... Divota....
Tijekom cijelog dana jedno je više nego očito; svi su oduševljeni s morem. Fotoaparati rade kao ludi....
Zalazak sunca ovdje nije impresivan i može se sakriti iza onog našeg iza Učke... U ova dva dolaska u Maleziju vidjela sam samo blijede zalaske, a sumrak traje jako kratko. Nisu nešto...
Sa zalaskom sunca padne vrućina, zaljev Lagune se puni... ... i počinju razni vidovi zabave koji završavaju u ponoć. Netko će reći „ne’š ti zabave koja traje tako kratko”, ali s obzirom na to da je većina ovdje jako aktivna tijekom dana na moru, to je dosta. Vjerovali ili ne, sinoć sam bila mrtva umorna u 22:30, a oni koji me znaju, znaju da se tako nešto inače događa samo pod utjecajem jet laga (Sister, kako se to kaže na hrvatskom? ). U svakom slučaju,Redang nije mjesto na koje se dolazi partijati.
S jutrom morska zabava kreće iznova po uhodanom planu.... Kao što rekoh, nakon nekog vremena bi mi dosadilo, a i svi koje volim bi mi bili predaleko tako da ću unatoč svoj ovoj ljepoti, ostati pri mojoj „dobra, stara Europa”.
Da, sve ovo je viđenje Redanga očima jedne Evropljanke kojoj je baš trebalo sunca i mora pa je malo uplatila 4 puna pansiona i nekoliko izleta na ronjenje. Slično viđenje će, vjerojatno, imati razni Evropljani koji ovdje rade u barovima ili kao učitelji ronjenja. Ali da bismo mi ovdje uživali i da bi park prirode ostao čist, netko se mora pobrinuti i odraditi prljavi dio posla. Da nisam vidjela, ne bih, vjerojatno ni razmišljala o tome jer ovo plavetnilo potiče samo na pozitivne misli... ....No, cijela jedna vojska ljudi radi iza kulisa i između ostalog dobavlja i sprema hranu i odnosi naše smeće po velikoj vrućini... Ne vjerujem da je njima ovo more jednako tirkizno kao i meni, ali s druge strane, daje im kruh.

Post je objavljen 22.04.2010. u 16:32 sati.