Ovaj post posvećujem svim ragbijašima RK "Energoinvest" iz Makarske koji su 1976. g. krajem ožujka mjeseca bili na Malti i odigrali dvije utakmice, protiv reprezentacije Malte i RSC Overseasa. Ova posveta se odnosi posebno na vrsne i skromne preminule igraće tadašnjeg RK"Energoinvest", Antu Vujičića, Edu Banu, Tonča Skendera i i vrijedne amaterske članove uprave Ivana Bašića i Davora Đapića, koji nisu više među nama. Nije mi bila ideja u pisanju ovog posta pisati o tome i biti patetićan, ali kada sam se vratio doma i pogledao slike sa utakmica na Malti 1976.g. nisam mogao odoliti tom utisku. Istovremeno želim odati priznanje svim makarskim, hrvatskim, i svjetskim sportašima kojima je u srcu amaterizam i sportsko viteštvo , kao ideja vodilja sporta.
Koincidecija je i znakovito da je i ovo moje putovanje bilo počelo u ožujku mjesecu s nekoliko dana razlike kao prvo 1976.g.
Ali da se vratim temi, koju sam najavio u predhodnom postu i koja me je odvela na Maltu po drugi put.Putujući Maltom shvatio sam da mi nije prevažno hoću li nači podatke o svom pretku, jer to nije ni lako, koji je na Malti uvezivao knjige u drugoj polovici 19. stoljeća.I kroz razne susrete na Malti shvatio sam da smo svi mi ljudi na ovoj planeti upućeni jedni na druge i da smo svi brača i sestre i da nas ni jedna "nomenklatura" trenutne vlasti bivsteno nemože odvojiti, ma koliko se trudile.
Da, nisam izostavio neizostavni ples po ulicama države u kojoj se nalazim(pogledaj ples u Pragu i Makarskoj u predhodnim postovima) s dodatkom svog sportskog "umiječa" držanja lopte na glavi da bi zaintrigirao djecu, a htio sam u biti kazati da je život ipak svojevrsna "igra", ma kako shvatili ideju - homo ludensa.
Drago mi je što sam bio u prilici da Nacionalnom arhivu Malte i njihovom glavnom arhivistu gosp.Charlesu J.Farrugiu u Rabatu(bivši glavni grad Malte) urucim poklone - monografiju grada Makarske i sliku jedrenjaka s kojim je možda i moj šekunjdjed došao na Maltu. Gospodin Farruga mi je obečao da če pokušati učiniti nešto po pitanju podataka o mom pretku na Malti. Ali jasno mi je i samom da je moj imput podataka - jer neznam toćnu godinu njegovog dolaska , gdje je radio itd, - nedovoljan da bi se to moglo na brzinu ustanoviti.
Sve u svemu, kao i uvijek, ovo putovanje me je obogatilo i povezalo sa svijetom. Kad je mogao moj predak ići jedrenjakom do Malte nekoliko dana, mogao sam i ja par sati avionom. Zar ne? Imalo je to smisla i te kakvog. Uvijek nešto spoznamo.
MIR, LJUBAV I SVJETLOST SVIMA NA VAŠEM PUTU ŽELIM.