Gledam u more
a samo vidim površinu plavu
Ta mi mirnoća
u dušu unosi stravu
samo je ravna kao beskrajna ravnica
sve je mirno
nema ni riba ni ptica
Ta ravna ploha
postaje sve veća i veća
I sve više me
na kraj i smrt podsjeća
Nigdje na tom moru
nema nikakve stijene
Samo po površini
plešu razne sjene
Ta ravnina kao
da će sve živo
pokosit'
a oni što su
krivi će posljedice
snosit'
Odjednom taj bezdan
je nestao plav!
Ipak je to bila samo mašta u glavi.
Marita Ivona N.
Proba, Utorak, 13. Travnja
Post je objavljen 22.04.2010. u 12:10 sati.