Pregled posta

Još veći Crveni Brat: Shenzhen i Guangzhou

S Tajvana je lako skoknuti u Južnu Kinu, pa treba to iskoristiti za upoznati i pozadinu Hong Konga i Makaa. Produžio sam vikend za dan-dva i preletio Tajvanski prolaz... u biti sam slijedio ono što Tajvanski poslovni ljudi i menadžeri u svakojakim tvornicama rade par puta mjesečno ili bar svaka dva mjeseca. Do Hong Konga i onda u kombi do Specijalne Ekonomske Zone Shenzhen. Taj gradić, koji je pred 30 godina imao svega 30 tisuća stanovnika, danas ih ima 13 miliona and counting: Lonely Planet za 2008 veli 11 miliona, ali novo izdanje za 2010 nadopunjava do 13 miliona, očito grad još raste za četvrt Hrvatske godišnje, zato velim "još veći" u naslovu. Danas je to treći po veličini grad u Kini. Zemljopis je jako promjenjiva disciplina kad je Kina u pitanju.

Ali, omo po redu. Nakon Tajvana, otoka bez granica osim kad se uleti, zanimljivo je bilo prisjetiti se kako je to kad prdneš i evo granice. Iz HKonga do Kine to izgleda ovako, podsjeća na Šentilj nekad:

Voziš se pol vure do grada zaobilaznicom i onda hotel. A tamo malo uobičajenog Chinglisha:

očito je netko imao svoj koncept temperature... stvarno originalno, "gas temperature" za temperaturu zraka, i "water temperature", u %, za vlažnost zraka. Gledal sam v to neko vreme dok nisam skužil kaj je umjetnik htel reći.

Pogled s 25og kata hotela ukazuje da stanogradnja napreduje

a noćni pogled na isto ukazuje da im treba dosta struje

Zanimljivo je da gase sva ta javna svjetla negdi oko 1 u noći, pametno! Privatna su isto uglavnom pogašena u to vrijeme, radni ljudi spavaju, jer triba je i radit sutra, e! Drukčije nego na TW gdje je puno prozora iza kojih se naslućuje 24h na dan upaljeni TV.

Vidi se i HongKong, preko Shenzhen river, taaamo dalekoooo

Mogu si zamislit da je prije vraćanja HongKonga Kini to bio sjetan pogled s kineske strane, a zastrašujući s HKonške. Ostale su stražarnice i ogoljena brda bez zgrada na tom graničnom području, i danas.

U centru grada je, naravno, željeznička stanica

oko koje su i zgradice ove vrste, uobičajena slika u novim gradovima

a da ne bi bilo neke sumnje da smo bogati, jelda, zašto se ne malo razbacivati zlatnom bojom:

Među ostalim zanimljivostima, naučio sam da je ove godine u Kini u modi Bosanski stil, ili bar ono što su Kinezi time nazvali, baš me zanima otkud im je to došlo, ovdje je primjer:

Lutke u izlozima su im...lutkaste:

Uputil sam se pogledat Sveučilište, pokazalo se da svako značajnije sveučilište iz Kine ima tam svoj odjel, žele biti blizu...love. Koje, sudeći po autima pred faksom, ne fali, podsjetilo me to na parkiralište pred Stud. domovima u Zagrebu početkom 1990tih, di su jurišnici raznih boja reklamirali svoje BMW i Merđe dok smo mi ostali, pošteni jadnici, djeca poštenih jadnika, trčali za tramvajima:

Originalni ruksak za dijete, bambus, sve je bambus, ovo je bio dodatak na podugačku listu stvari napravljenih od bambusa:

Jedna lokalna zanimljivost, s tim da mislim da je "lokalna" za neke dijelove Azije, ali ovdje prvi put sliko-bilježim: prije početka rada, šef restorana drži pregled i predavanje osoblju.

Stajali su tak pol vure, a onda ih je ostalo manje, to su valjda oni kojima nekaj ni bilo jasno?

Ili su to oni koji su preostali? Ne znam, ali cijelo postrojavanje je trajalo 45 minuta. To ja zovem dril!

Stotinjak km na sjever od Suzhou, uz Pearl River (treća rijeka po veličini u Kini), je Guangzhou ilitiga Kanton. Pošto je to grad za koji sam bar čul (11 miliona stanovnika, pih, prava sitnica), odlučil sam se pogledati ga. Usput, to je početak morskog Puta Svile, zovu ga i "Flower city" zbog subtropske klime, ali mora da je to bilo prikladno ime davno, davno-nisam primetil nekaj puno cveteka. To je i grad Lingnan kulture, osnove rase Han, i ljudi tu žive više od 2200 let! Također, ljudi kao Sun Yat-Sen, Hakka (oni su isto Han, ali dio koji se seljakal dosta naokolo gonjen lokalnim "Avarima") nesposobnjaković kojem je uspjelo srušit Carstvo i započeti još veći jad za Kinu, su rođeni tu, a i Crveni (zna se bre koji!) i Plavi (KMT) su svojevremeno tu imali jaka uporišta.

Brzi vlak ide kojih 150 do 200 na sat pa se dojde tam za manje od vure, sasvim pristojno, a ono između ta dva grada izgleda otprilike ovako, kad nije riječ o ravnici koja još čeka da izgrade nešto na njoj:

Kad se stigne na Istočni kolodvor, vidi se da nekima stvarno nikada dosta građenja, rupa je poprilična i ne sumnjam da će ju zapuniti neka banka ili slična bogupartijiugodna građevina...

Preko puta je McDonalds tj. ambasada AAAmeeeeriiikeee, zemlje komunističkog predsjednika Obame, kako bi neki moji kolege koji su tamo živjeli, rekli (kako je to smiješno, kolo sreće se okreće)

Trudbenici na posao idu taxijima (Spajo, di si!?)

ili biciklorikšom

Kad se takav biciklorikšar umori, mora odspavat

Neki moraju i radit, biciklom, univerzalnim sredstvom, se da svašta raditi:

Stvarno univerzalnim, 5 plinskih boca, svašta, da ovog udari auto i eksplodira, to bi bil Ground Zero, u SAD bi ga optužili za terorizam i poslali da si pjeva "Guantanameeeera"...

Naišao sam u Kanton u vrijeme kad su vlasti odlučile ušminkati dio grada u kvadratu 2x2 km oko jedne poveće pješačke zone. Umjesto metalne konstrukcije, naravno, bambus:

pa ko onda može reći da kinezi nisu ekološki osviješteni? Ovako to izgleda izbliza:

Pješačka zona bu uskoro nadmašila Shibuju u Tokiju, mislim (ovo je ponedjeljak poslijepodne i gužva se povećavala prema večeri)

Na velikom ekranu predsjednik ima nešto važnog za reć

Općenito, ulice su pune ljudi ko da sam u .... Kini

Majka (prabaka?) svih dućana tipa "sve za malo kuna", 1 RenMinBi je oko 20 euro centi tj. oko 1.4 kune:

Ima u Kantonu i nešto starijih zgrada, i to ga čini zanimljivim i drugačijim od npr. Shenzhena gdje toga nema:

Otišel sam pogledat i kojih tisućljeće i pol stari hram GuangXiao, u kojem je i Boddhisatva (osnivač Zen buddhizma-u Kini se to zove Chan i poprilično je drugačije od onog kaj na Zapadu znamo iz Japana pod imenom Zen) držal predavanja

Nema brineš, kolega, sve štima! Odma mi je lakše!

Ovaj je impresivan, stvarno:

Drvo pod kojim je sedel On (ma koji da bil, dobar je, ostalo bar drvo iza njega...):

Da se nisi usudil ni pomisliti nekaj lošeg!

Hram je uklopljen u grad...ovdje Zen dio priče, zanimljivo je pomislit kako mu se okolica mijenjala u tih 1500 let

Nakon povratka na Tajvan, Taipei mi se učinio ugodnim, čistim i ne prenapučenim gradom. To više govori o Kini nego o Taipeiju, jasno.

Ono što se na ovim snimkama ne vidi je sveprisutna buka, prljavština, sveopće pljuvanje po ulicama, bljuvanje (bukvalno, svako malo pa neko prazni želudac na ulici, onako usput), pušenje svuda, u taxijima, restoranima, na ulici, u uredima (zanimljivo kak se čovjek brzo odvikne od te slike), blju! Higijena u Kini mora još malo napredovati, uz ove banke i poslovne zgrade. Jedan ulazak u WC u restoranu (čak i onom koji nije za raju nego odabranih 1 posto) je dovoljan da vam prisjedne Kina i "5000 godina povijesti", čovjek se zapita kak se u sve to vrijeme nisu bar naučili higijeni, uz toliku populaciju! Neću sad dodat neku sliku, da vam ne prisjedne prekjučerašnji ručak.

Sve u svemu, poučno, kao i obično, izaći iz vlastitog zapećka (ili za-klimauređaja, haha). Zanimljivo da osim sveprisutne crvene zastave nisam vidio nikakav znak komunizma. Baš nikakav, apage Mao, gadno ti bilo na ražnju koji si zaslužio, o jesi, i te kako!


Post je objavljen 21.04.2010. u 11:48 sati.