Kontemplacije:)
Znam da se to u principu kaže za nekog određenog čovjek, ali kako da to kažem...tih ljudi ima odjednom toliko da mi se čini da nam je cijela zemlja na umoru. Prije koju godinu je je sa mnom trenirala cura iz SAD-a koja je jendom prigodom dok smo se muvale po gradu šokirana rekla (cenzurirano prevodim): "Nikad nisam vidjela toliko j.... puno starih ljudi kao ovdje!!". Tada sam se pukla smijati jer nikad prije to nisam primjetila...i zbilja...ovdje ima jebeno mnogo starih ljudi!
Ta problematika mi je postala naročito jasna ove jeseni kad su odlučili katapultirat moj smjer u vojarnu...i kad sam prvi put u životu morala napravit mjesečnu kartu i vozit s etim prokletim tramvajem jer je prokleto vrijeme bilo preloše da idem bajkom veći dio te proklete jeseni i zime :D
Ali mene ne smetaju stari ljudi. Na kraju krajeva gledam djedinu sestru koja ima žena preko 80 godina koja živi sama sve radi i još je nekad krajnje bedasta pa hoće sama vješat zavjese (što u tom slučaju radim ja jer neću imat na duši bedastu baku koja je pala i slomila kuk). Obožavam takve ljude kao što je ona...nije da sam ju puno čula da zakukava ili da se žali, a imala je razloga za to, to je netko tko živi svoj život najbolje i najaktivnije što može. I moje bake i djed su bili takvi i zato me toliko čudi što dnevno vidim toliko...ajmo reći drugačijih starih ljudi. Jer ovu meni dragu skupinu ljudi ne doživljavam kao stare nego kao zanimljive ljude od kojih mogu puno više toga čuti i naučiti nego što vrijedi to što ja za njih napravim ako ću im nešto pomoći ili ih poslušati kad im se priča. ona druga grupa ljudi je zločesta...sebična...neopisivo zakukavaju i pizde oko svega, neurotični su i bezobrazni.
To su vam oni koji trče na tramvaj, ali ne mogu u njemu stajati. Mjesto za invalide je slobodno, ali neće sjesti tamo jer oni NISU invalidi pa će bez grižnje savjesti ustati nekog i još pritom morogati i maltretirati ljude pričom o tome kako su ti mladi nekulturni i bezobrazni i neće se ustati. U isto vrijeme oni iako mogu sasvim solidno trčati za tramvajem će ostaviti trudnu ženu nek stoji (jer oni su stari, a šta je širila noge ko joj je kriv sad nek stoji), ili ženu s malom bebom...
Smeta im kad klinci idu iz škole pa se smiju i sprdaju...ali u isto vrijeme cijeli tramvaj može slušati njihove epizode i dogodovštine i kako im je doktor rekao ovo i ono i kako izgleda kolonoskopija i šta ti ja znam šta.
Ono što je još zanimljivije je nesnosan smrad u to malo zatvorenog prostora tramvaja, ali ako otvoriš prozor redovno netko od dotičnih će počet psovat mater oca i ostalu rodbinu i vrištat nešto o promaji i upali mozga...
Jednostavno ne shvaćam kako netko ima obraza progurati se u redu u trgovini ispred mene i fol nehajno kao o pa ti tu nisam te vidio/la...da pita nema problema, ali kvragu, pa ne možeš me promašit da hoćeš:D
Ili kad silom moraju stai ispred na pješačkom...na biciklu sam i smetaju mi, i svakako ja njima neću smetati jer sam brža i dok se okrenu više me nema..ali neeee...ne može to tako...kao da zauzimaju startnu poziciju u maratonu...zbilja ne želim generalizirati...i znam da im jako puno zbilja divnih ljudi koji totalno ne odgovaraju ovom opisu...
Ali se uvijek sjetim priče koja je kod mene u obitelji postala interrna sprdnja jer je neka mamina legica pričala kako joj je njena baka koja je tad imala preko 90 godina rekla nek proba neki pekmez da vidi jel pokvaren da se ona ne otruje slučajno.
ne znam štase to s nekim ljudima dogodi da postanu tako sebični i zločesti...kao da će propasti ako ne budu gazili preko leševa za svaku da izvinete pizdariju.
Mislim da je najbolja ilustracija cijele ove priče jedna jedina reklama evo link, malo tragikomedije svima ne samo njima...
Post je objavljen 21.04.2010. u 11:09 sati.