Zapravo ne, ne putujem, odlazim na posao. Za nekoliko sati se dižem i sa svojim stvarima odlazim sama u Bakarac na svoj prvi posao. Nisam očekivala da ću se zaposliti ni mjesec dana nakon završetka faxa ali eto dogodilo se, iznenada. Još nisam ni svjesna. U petak bio razgovor, danas na posao. U nekoliko sati moram odspavati i dignuti se, bus ne čeka nikoga. A opet teško je ići spavati kad ne znate što vas danas čeka, ne sutra, danas. Ne znam što očekivati, puno toga mi nije jasno, ali red je već jednom bio zaposliti se, a vidjet ćemo kako će biti. Držim sama sebi fige da bude sreće, iznenada me pomazila, ali ništa to još ne znači dok ne vidim kako ću se snaći i uopće što ću raditi. Ok, idem u krevet, danas je taj dan, neka bude donekle normalan. A vikend koji je iza mene teško da će ikada biti tako lud:), drži me još uvijek ta energija, neka održi...
Post je objavljen 20.04.2010. u 01:10 sati.