nisam četiri tjedna bila u bolnici pa umalo i zaboravila da sam bolesna. ošla sam se danas podsjetit. bolnininitinuninučica. nisam upoznala nikog novog, sve stara ekipa, gengsta gengsta...pa smo repali... kak si, kaj ima lima, jel tvoj tumor štima? kako je u tvom tijelu, jel se mijenja klima?
nema dosta kreveta pa princeze sa šupljim venama i centralnim kateterom imaju prednost a ostale terapiju dobivaju na stolcima. nekad je bolje ne bit princeza jer krevet zna bit još topao od leša. je bilo je i toga, je, nedavno, je, kaj sad, normalna stvar, da, pa ti crvić uđe malo u gaće, bude neugodno, primiš terapiju, izdržiš i odeš doma.šta ćemo sad glumit mimoze. jesmo igrali frenje zajedno ka mali ili nje?
a onaj mitraljez, onaj top šta mi ispaljuju u trbuh, ona injekcija za divove, šta se vadi posebnim strojem i dolazi posebna robot sestra da mi je uštrca jer postoji mogućnost da bilo koju drugu zadavim, je čekala spremna s naljepnicom na kojoj je pisalo moje ime ali robot sestra je otišla na godišnji i došla falša i kad me nabola meni je vodoskok krvi počeo šikljati i bolnica me htjela kupiti da u vrtu mjesec dana stojim kao fontana. ponudili su mi dobre pare ali nisam htjela. rekla sam neka začepe rupu na trbuhu i daju ručak. jer, prošli put sam došla gladna i rekli su da nemaju ručak pa mi je sestra nosila kruh.
onda sam ručala a sestra mi je pričala da se rak kostiju ne da izliječiti i da se on jednostavno zabetonira. ma šta se zabetonira? pa metastaze, ti lijekovi i zračenja, to ti njih zabetonira u kosti i one ne idu dalje i tako fino možeš i deset godina. ma baš fino. fino ko ručkić. logično....betonira se, beton, arhitektura, ja, metastaze, sva sam se uzrujala, rupa se na trbuhu ponovo otvorila i cijeli ručak je izašao van. i crijeva su izašla. i sestra se poskliznula na crijeva i slomila vrat. i onda su došli i rekli mrš van. ali nisam ja. i htjeli su me izbacit ko onu babu šta su izbacili iz bolnice dubrava. a to vam je baba koja je vikala cijelu noć, noć prije moje operacije kralješka. govorila je da su je zarobili i da su kriminalci. zvala je policiju i upomoć. sestru je nazivala kurvom i pljuvala ju, grebla i čupala. a sestra ju smirivala i govorila pssst pssst dijete spava. dijete sam bila ja. a baba je i dalje vikala, i vikala, briga me za dijete i ona je kurva, upomoć, upomoć, bando, svi ćete platiti, svi ćete patiti. i tako sam se smijala onda i spavala, istovremeno. i sad se smijem al ne spavam više...samo se smijem, ne želim više spavat, nikad više.
Post je objavljen 19.04.2010. u 18:38 sati.