U lipnju 1978. godine liječnici su mi priopćili da sam obolio od raka. Dijagnoza je glasila: rak psrostate stadijum IV D sa metastazama po čitavom tijelu: lubanji, ramenu, kičmi,grudnoj kosti i rebrima.
Kako rekoše moji prijatelji, preostalo mi je još da preživim možda još koju godinu,a znao sam da bi to bile godine patnje i mučenja, koje bi tek smrt okončala.
Pomrčina smrti lebdjela je nadamnom kao otrovni oblak.
Još me nije napuštao osjećaj da sve to sanjam, da to nije stvarnost. Uzeh još jedan gutljaj viskija, nadajući se da će me to uspavati.
Planirajući vlastiti sprovod krenuh k auto putu gdje spazih dvojicu autostopera.
Opterećen predrasudama prema tim mladim ljudima koji su pustili kosu,a odjeća-samo levisice i tenisice- za mene su bila simbol osporavanja postojećeg poretka, ja sam prema njima osjećao pravu odbojnost. Nikad nisam sa simpatijama gledao na napade uperene prema "bogatašima" , naročito zbog toga što je moja profesija liječnika često bila na udaru kritike.
A sada su se tu odjednom pojavila dva takva buntovnika, bez sumnje nezaposleni i vjerovatno bez prebijene pare u džepu, koji su tu čekali da im nešto padne s neba.
Međutim iz razloga koji mi još ni danas nisu potpuno jasni osjetio sam kao da mi nešto govori da ih povezem. Čini mi se da sam se ja više začudio nego oni kada sam usporio vožnju i stao da ih povezem.
I tako je u autu počela priča. Rekao sam im da sam liječnik, da bolujem od raka i da ću uskoro umrijeti.
A onda je jedan od njih rekao:
"Pa slušajte doktore, ne morate umrijeti od toga. Nije taj rak nešto što se nebi moglo izliječiti."
Pogledao sam ga kao da ispred sebe imam neko nerazumno dijete. Uostalom, što već može znati o raku neki kuhar i to hippy dečko od 25 godina. Besmislenost njegove priče prirpisivao sam njegovoj nezrelosti.
Objasnio sam mu da je jako teško izliječiti rak.
"Ali pazite doktore, rak je prirodni rezultat pogrešne ishrane. Ako jedete gomile mesa, mliječnih proizvoda i jaja, pa velike količine rafiniranih namirnica kao što su šećer i bijelo brašno,i još masu proizvoda krcatih kemijskim konzevansima, oboljet će te od raka.
Ali postoji mogućnost da se tok bolesti okrene u pravcu ozdravljenja i to ako pređete na ishranu koja se sastoji od integralnih žitarica i povrća.
Neki ljudi su u tome uspjeli, pa možete i vi! "
Otpisao sam to što je govorio kao očiglednu besmislicu. Tokom 20 godina rada u medicini susreo sam se sa tvrdnjama raznih šarlatana i odnosio se prema njima sa istom dostojastvenom ravnodušnošću koju sam pokazivao i prema njegovoj priči. Htio sam promjeniti temu, ali bili su uporni. Obećali su da će mi poslati neku knjigu o dijetalnom liječenju raka. nakon par dana kad sam se vratio kući sa strahovitom boli u leđima me čekala knjižica pod naslovom : "MAKROBIOTIČKI PRILAZ RAKU."
Makrobiotika?
Pitao sam se, nije li to ona šašava dijeta na bazi integralnih žitarica i povrća? Onda se namjestih na kauču što sam bolje mogao i uzeh da listam tu knjižicu. Makrobiotički prilaz raku bio je u stvari brošura sa svjedočanstvima ljudi koji su tvrdili da su se pomoću makrobiotike izliječili od raka, i to od takvih oblika koje su u mnogim slučajevima doktori dijagnosticirali kao neizlječive.
Pošto sam površno pregledao tu brošuru, upravo sam namjeravao da ju bacim u smeće, kad ugledam ime doktorice Rut Stepher koja je opisala kako se pomoću makrobiotike uspješno izliječila od raka dojke.
Tada sam došao do telefonskog broja Deny Veksmena, direktora Fondacije Istok-zapad kojoj je cilj širenje ideje makrobiotike.
Dok sam se vozio do tog mjesta bio sam uvjeren da sebe predajem u ruke nekoj "bandi šarlatana". pred očima mi je lebdio lik nekog "doktora" koji u svom ormariću drži nekakve bočice vlastite izrade za koje tvrdi da liječe rak.
Duboko sam sumnjao u samog sebe. Bilo mi je jasno da sam zbog svog očaja postao lak plijen ali na kraju krajeva, nisam imao alternativu.
MOGAO SAM DA BIRAM: DA POKUŠAM NEŠTO SASVIM DRUKČIJE ILI DA UMREM.
Kad sam ušao u tu kuću pomislio sam prvo da oni tu puše travu. Ali neobični miris koji se širio kućom nije bio miris marihuane nego miris hrane.
Veksmen me pregledao i rekao mi:
"Vama se može pomoći."
"Što je makrobiotika?"-upitah ga.
"U suštini to je način i stil života koji obuhvaća i način ishrane i određenu filozofiju,a čija je svrha da čovjek unaprijedi svoje zdravlje i da bude sretan.
Što se vas tiče, morat će te jesti 50-60% INTEGRALNIH ŽITARICA, naročito smeđe riže, 25% kuhanog povrća,15%mahunarki i morskih alga, a ostatak Vašeg jelovnika sastojat će se od čorbi i raznih začina. "
Većina namirnica koje mi je pomenuo bile su mi strane, ali kad je spomenuo namirnice koje trebam izbaciti iz svoje prehrane: meso, mliječni proizvodi, rafinirane žitarice, bijeli kruh, proizvode od brašna, šećer, ulje, jezgrovito voće, svježe voće, gazirana pića i namirnice koje imaju u sebi kemiju i konzevanse....
Napomenuo mi je da je moje stanje vrlo ozbiljno i da moram prihvatiti stroga ograničenja sve dok se kod mene ne pokažu stvarni znakovi poboljšanja.
Napustio sam kuću Veksmenovih potpuno zbunjen i očajan.
Sama činjenica što sam došao ovamo i dozvolio sebi da me pregleda ovaj momak, koji sigurno nikad nije studirao medicinu, značila je da sam pao na najniže grane.
Što se tiče filozofije makrobiotike rekli su mi da je kuhanje umjetnost, iznad svih ostalih, jer jedino ona može direktno izmjeniti kvalitet naše krvi i naših ćelija. mada nas sve vrste umjetnosti, svaka na svoj način, uzbuđuju, ni jedna druga vrsta umjetnosti nije u stanju da tako radikalno preobrazi naše tijelo i duh kao što to čine naša hrana i kuhanje. Tada sam prvi put čao za izraze JIN I JANG.
O JINU I JANGU SHVATIO SAM SAMO TOLIKO DA SE TE DVIJE RIJEČI KORISTE DA BI SE OPISALE DVIJE SUPROTNE SILE U SVEMIRU, OD KOJIH JEDNA OZNAČAVA ŠIRENJE, DRUGA SKUPLJANJE.
Prema makrobiotičkom shvaćanju, te dvije sile prisutne su u svim fenomenima, pri čemu se neprekidno međusobno privlače i odbijaju, u težnji da ostvare harmoniju.
JIN I JANG POSTOJE I U ISHRANI.
Put ka zdravoj ishrani sastoji se,kako tvrdi makrobiotik, u pripremanju jela od zdravih namirnica, pri čemu jelovnik treba biti sastavljen u ravnoteži između JIN I JANGA.
Zbog toga namirnice koje se nalaze na samom kraju JANG spektra - kao što su crveno meso i sol, ili na samom kraju JIN spektra- kao što su šećer, alkohol i lijekovi treba da se svedu na minimum ili čak potpuno izbjegavaju.
Integralne žitarice i povrće nalaze se u centru spektra JIN-JANG, te stoga vode HARMONIČNIJEM STANJU U NAŠEM TIJELU.
A to stanje ravnoteže, kako tvrdi makrobiotika, ima za rezultat DOBRO ZDRAVLJE.
Pri tome je jako važno da tehnike kuhanja budu različite, te da se kuhanje u ekspres loncu nadopuni drugim načinima kuhanja kao što su kuhanje na pari, pirjanje... Uvijek treba mjenjati načine kuhanja.
Deny je onda rekao:
"LJUDI U RAKU VIDE NEPRIJATELJA I ZBOG TOGA GA ODMAH KIRURŠKI ODSTRANJUJU, ILI GA BOMBARDIRAJU ZRAČENJEM I LIJEKOVIMA.
Pokušavamo ga uništiti i na taj način eliminirati. Ali, samim tim postupkom, mi na kraju uništavamo i sebe. Makrobiotika smatra da je to pogrešan prilaz."
To što mi je Deny ispričao učinilo mi se kao kombinacija narodne mudrosti, istočnjačke filozofije i uleta mašte.
"DA LI ON TO OD MENE PRAVI BUDALU, PITAO SAM SE??"
RAK- najveću i najtežu bolest današnjice za koju još lijek nisu pronašli ni najveći svjetski mozgovi, oni žele svesti na tek puku metaforu, U ČIJEM SE SREDIŠTU NALAZI IDJEA O RAVNOTEŽI."
A Deny mi tada izloži fundamentalni koncept o ravnoteži u makrobiotičkom shvaćanju liječenja raka.
"Da bi naš organizam bio zdrav, mora da se održava ravnoteža između količine hrane koju unosimo u sebe i kalorija koje sagorjevamo trošenjem energije i koje lučenjem izbacujemo.
Ako jedemo više nego što je potrebno da bismo proizveli energiju i obnovili ćelije našeg tijela, višak se taloži u obliku MASNOĆE.
Isto tako, ako uzimamo hranu koja se teško prerađuje, kao što su zasićene masnoće i kolesterol, i ona će se taložiti u tijelu. Veliki dio se ovog viška naravno, izbacuje u vidu mokraće, kroz crijeva i kožu-u vidu znoja a i sagorjeva prilikom raznih aktivnosti. ALI OSTATAK SE TALOŽI U TIJELU.
Tada dolazi do zagađivanja krvi toksinima. Ti se toksini šire u sve ćelije tijela i tako počinje degeneracija. najprije u obliku naslaga masti, koja se prikupljaju u arterijama oko srca.
Na kraju, ti viškovi postaju takav teret da ćelije više nisu dorasle tolikom naporu. tada se pojavljuju prvi znakovi kroničnih oboljenja: visokog krvnog tlaka, oboljenja srca, dijabetesa, gubitka spolne moći, teškoća prilikom mokrenja, proljeva, astme, poremećaja menstrualnog ciklusa kod žena.
Da bi sprječilo da degenrativni procesi zahvate cijelo tijelo, organizam nastoji da toksine usmjeri na jednu ili nekoliko oblasti.
Tijelo to čini radi toga da bi organi i dalje normalno funckjonirali.
A kad dođe do takve koncetracije toksina, rezultat je tumor i na kraju rak.
Prema makrobiotičkoj teoriji, ono što određuje mjesto na kojem će se pojaviti neki tumor, i maligne ćelije, prije svega je vrsta namirnica koju smo dugotrajnom i pretjeranom konzumacijom koristili i koja sada prouzrokuje bolest.
RAK POGAĐA ČOVJEKA FIZIČKI MENTALNO I DUHOVNO, I BOLEST NE MOŽE USPJEŠNO DA SE LIJEČI AKO SE NE UZMU U OBZIR SVE TRI DIMENZIJE OBOLJELE OSOBE.
Da bi bolest se uspješno liječila, potreban je sveobuhvatni prijelaz, koji se nebai samo njenim fizičkim manifestacijama, već i čovjekovim mjestom u svemiru.
OVAJ PRIJELAZ ZASNOVAN JE NA FILOZOFIJI JIN I JANGA.
Ona je veoma jednostavna a istovremeno i vrlo duboka.
"Deny,a od koga potječu sve te misli?"
"Većinu njih formulirao je čovjek po imenu Michio Kushi.
Filozof, učitelj i autor više knjiga.
Kada sam se vratio kući, proveo sam tu noć tražeći u svojoj glavi argumente za i protiv makrobiotike.
Makrobiotika zasnovana je na neobičnom načinu ishrane i na filozofiji JIN I JANGA. Od tih dviju riječi dizala mi se kosa na glavi.
Pitam se, dali oni prave budalu od mene?
Ali, ja sam na kraju ipak odlučio da se priključim makrobiotičkom načinu ishrane i liječenja. Zašto?
NISAM IMAO ALTERNATIVU.
Kada je čovjeku smrt pred očima, i kada je pao u najdublji očaj, PREDRASUDE I SAMOLJUBLJE POSTAJU LUKSUZI KOJE SI ON VIŠE NE MOŽE DOZVOLITI.
I tako sam počeo sa makrobiotikom.
NIŠTA U MOM OBRAZOVANJU KAO NI U MOM PROFESIONALNO MLIJEČNIČKOM ISKUSTVU MIJE MI POMOGLO DA SUDIM O MISTIČNIM I FILOZOFSKIM ASPEKTIMA MIKOBIOLOGIJE.
ISTOK SE OSLANJAO NA ITUICIJU, METAFORE I PARABOLE.
ZAPAD SE UZDAO U NAUKU.
Pošto još nisam u stanju da to dvoje povežem, morao sam se suzdržati od kritiziranjem makrobiotike i da se zadovoljim onim, makar to i bilo malo, što sam bio u stanju shvatiti.
Planirao sam vlastitu sahranu,a na kraju, slučajno stajući dvojici autostopera, dugokosih hippya, koji su me uputili na mikrobiotiku-danas sam potpuno izliječen i zdrav čovjek.
Moji liječnici su me izvjestili da je kod mene nastupila "POTPUNA REMISIJA"
Zapadni liječnici poput mene, iako to nerado priznaju, rijetko kad pristaju da se spuste sa svog pijedestala da bi, makar iz radoznalosti, pručavali tehnike tradicionalnih vidara Afrike i Dalekog Istoka.
Kao veliki vjernik, utjehu sam stalno tražila u Bogu.
Egoizam je bila bolest od koje sam umirao.
SREĆOM, BOG OBASIPA SVOJIM DAROVIMA ČAK I ONE KOJI TO NI NAJMANJE NE ZASLUŽUJU.
dr. ANTHONY SATTILARO
Post je objavljen 19.04.2010. u 17:55 sati.