Pregled posta

pasja posla

moj pas ima godinu i devet mjeseci! vaaauuu!
većinu dana ona spava! u svim zamislivim pozama.
oživi samo kad se ide u kuhinju. ili kad se ide u šetnju.
ja sam mislila da sam ja nju dresirala. zabluda!
kad ona misli da je vrijeme za nagradu, ljepo se pozicionira ispred kutije s keksićima.
ni ne razmišljajući, dam joj keksić. i još ju pohvalim! pa zastanem. ček' malo!
moj pas je jako samostalan.
ja se ne bojim za nju, zna se postavit sa svakim psom.
u igri je lukava. pravi se pokorna, drugi psi često ni ne skuže ko vodi glavnu riječ!
moja ela je frajerica i pol!
luda, zaigrana...
u moru je nepobjediva!
ela ne smi vidit da je nešto odletilo u more. ako bilo ko nešto baci u more, kako ljudi već vole bacat kamenčiće, gotovo! već leti i u najveće valove!
koji gušt ju je gledat kako šprinta kroz plićake, kako skače u more, pliva ko mala vidrica!
na suhom nije tako dobra, ali se ne predaje.
puno pasa odustaje od trke kad vide da nemaju šanse. ela ne.
ela lovi tu lopticu neumorno, a ako ju neko drugi uhvati, šta je često, ela se i dalje bori za nju!
jako natjecateljski raspoložen pas
sve igračke zovemo bala. nema svaka svoje ime. sve je - bala. moj pas jako voli igračke/bale.
zbog toga smo, skoro, ove zime i u bolnici završili!
kad idemo van, ona si pokupi jednu obavezno. nosit će ju cijelo vrijeme, ako se zaigra i negdje ju spusti, ela uvijek zna di ju je ostavila. čudo!
no oće i dijelit. neki dan je u igri s djecom tako brzo pristala slušat i vraćala im igračku da bi joj opet bacali...i nije skakala na nih, nego bi sjela i "molila balu"
gazdarica je bila opet super ponosna!
ela voli sve pse i sve ljude. ljudima prilazi ko prava mala vrtirepka. sva se uvija. s psima ima drugi ritual.
spušta se na zemlju ili prilazi polako, kako se to u pasjem svijetu već radi.
ponekad tako. a ponekad jednostavno poleti sretna. ti pseći zagrljaji su tako slatki!
kad ela iz mirne šetnje i njuškanja iz čista mira presječe pola parka u šprintu, znam da nam dolazi dlakavi prijatelj
ako u šetnji ne sretne ni jednog frenda, baš se vidi da joj jako fale
moj pas je pravo malo radoznalo njuškalo! pas istraživač.
iako je strašljiva, to ju ne spriječi da zabije njuškicu baš svugdje
moja ela je vrlo tih pas. rijetko zalaje. nikad ne cvili. baš nikad.
tako rijetko se javi, da se ja često upišam od straha ako nenadano zalaje!
isto je i s psima. kad ela zalaje, svi se postroje ona im pušta da ju skaču po glavi, ali zna pokazat kad joj je dosta
no ela voli red. da je sve na svom mjestu. što u pasjem svijetu znači, ako vidi da neko deblo leži na sred puta, di deblima nije mjesto i di nikad prije nije deblo ležalo, ela će se oderat od laveža!
laje i na ronioce. kad ih vidi u moru, onako crne, poludi!
ela laje i na šumske ježeve. jednom sam sama prešetala cijeli park, slušajući elu kako neumorno špota ostatke jadnog ježića. koji je vjerovatno bio žrtva u hranidbenom lancu te noći. pseto mi se ukopalo pred tim jadnim ostacima i nije se dalo pomaknut. drugom prilikom je podigla zakuglanog ježića i nosala ga okolo! ako me nije herz! no sve je bilo ok, ni eli ni ježu niš ni bilo. malo sam ga nazad zakopala i ostavila da spava. a elu morala odvuć. na lajni!
ela nije pas koji juri mačke. najčešće ih ni ne registrira. valjda je ostalo ono "ne dirat macu" kad je bila manja. no, kad je riječ o eli, prije će bit da joj jednostavno nisu fora. uglavnom.
moj pas je tvrdoglav. inatljiv. voli jest papirnate maramice. zgrabi i h i žvače dok ja uzaludno prijetim NE i FUJ i PUUUUSTIIII
gleda me prkosno i žvače. ili bježi i žvače. ili pusti. dobije pohvalu, nagradu čak. i onda se vrati i mazne pa pojede.
nadmudri me pas
ako joj nije dobro, gleda me onim svojim velikim okicama ko da mi govori "nije mi dobro, pomozi"
ela se ne boji veterinara. kad dobije inekciju, ni ne trepne. vet još i puse dobije! možeš joj radit šta god oćeš. sve trpi.
eli se jedino i samo rep ne smije dirat! češljanje repa je.... komplicirano!
ela nije pas čuvar. svako ko nam dođe dočekan je s najvećim veseljem, vrtirepnjom, uvijanjem cijelog malog, žutog dlakavog tijela.
ela ipak ima neke odlike psa čuvara. nećemo joj uzet za zlo da su totalno besmisleni njeni izbori kad će režat i lajat.
npr. naša stara susjeda ne smije ni prozor otvorit da se ela ne uznemiri.
i buka...
ela umire od straha za vrijeme novogodišnjeg vatrometa. ništa ne može smirit toga pasa da se ne trese.
ela je svejed. nije izbirljiva. bez pogovora jede suhu hranu. to smo naučili jako rano. prvi put kad je ela pokušala odbijat suhu hranu (jer je zapamtila da je prije dobila nešto bolje) - uzela sam joj zdjelicu i nije dobila jest do sljedećeg obroka. od onda, nema frke.
ako ela ne jede, znači da je bolesna.
no kad joj se skuha nešto fino, meso ili riba i riža, palenta, griz ili pašta, malo povrća...ela nakon šta pojede, dođe do mene, suznih očiju ( jer ne diše to dok jede, pa joj frcnu suze) osjećam se tad ko da sam dobila pohvalu i prijedlog "vidiš da znaš kuhat! tako želim uvijek jest"
eli svaki čovjek (ne i pas) smije doć i uzet joj bilo šta iz usta. nema režanja. to smo isto rano naučili. prvi put kad je dobila onu kost za zube, zarežala je na mene kad sam joj prišla. odma je ostala bez kosti i s ukorom
ela je dakle, jedan tvrdoglavi, inatljivi, samovoljan pas. jedan hrabar, strašljiv, radoznali pas. jedan dobro socijaliziran, veseli pas.
ela je dobrica s kojom možeš svuda doć i ne bojat se da će bit frke. ikada.
baš sam imala sreće s elom.
cijeli život želim psa. ali nisam ni sanjala koliko je ljepo dijelit dane s njim.
kad pomislim na sve tužne pseće priče ...poželim čvrsto stisnut svoju elu.
moja ela je dobar pas.
jako dobar.
zbog nje svaki dan hodam istim putevima. često mi se uopće ne izlazi. ćesto bi najrađe prilegla malo pod dekicu. ali zbog ele izađem van i ubrzo zaboravim da mi se nije išlo van.
ela jako ljepo hoda na lajni. ne vuče. zna ona i bez lajne uz nogu hodat. je, moram joj svako malo ponovit "skupa!" ali ide. no ja volim da je takva kakva je, mala šefica, pa ela najčešće trčkara slobodna. na lajni je samo kad baš mora bit. ili kad ju kažnjavam jer je opet pojela nešto s poda.
prije ele, poima nisam imala o psima. sad znam da i psi imaju različite izraze lica.
ela je moje malo čudo i još i danas ponekad ne mogu vjerovat da je moja!
sretna sam da imam elu.







ovaj post napisala sam zato da napokon javno priznam da je ela jedan dobar pas. i da sam ponosna na nju. često se žalim na njeno neslušanje. često samo pričam o tome šta je krivo napravila.
a istina je, kao i život uostalom, puno veća. i ljepša!

Post je objavljen 19.04.2010. u 11:07 sati.