Marketing
Ližnjanska lučica
Tradicionalno ribarsko i poljoprivredno mjesto, s 28 km dugom obalom kojom se nižu prirodne kamenite plaže, Ližnjan je idealno mjesto za odmor od gradske gužve.
Općina Ližnjan sastoji se od 5 naselja (stanje 2006), to su: Jadreški, Ližnjan, Muntić, Šišan-Sissano i Valtura.
Od svih uvala i plaža moje najdraže mjesto je ližnjanska lučica ili kako je mi od milja nazivamo «Porat».
U lučici smo susreli ribara Nina i njegovog sina, koji su se taman vratili s kantama punim sipa.
Tek što su se iskrcali na kopno, ponovno su uskočili u drugu brodicu, te isplovili u lov na rakovice.
Ova je rakovica fotografirana na mjestu gdje je bila usidrena njihova brodica.
Na tržištu se mogu naći samo žive rakovice, one druge završe u moru.
Rakovica pripada obitelji rakovica (Majiidae), sa znanstvenim nazivom Maja squinado. Njeni hrvatski nazivi u uporabi uzduž naše obale i otoka su: grancigula, grancevola, blazinja, babica, bogdan, morski pauk itd.
Oklop joj je smeđastorumene boje a po dugim nogama crveno je izmrljana. Dužina oklopa dosegne do 25 cm a težina do 1,5 kg. Srednja lovna težina je oko 0,30 kg.
Živi na svakom dnu, ali je najviše privlače ljušturasta i koraljna dna, osobito ako su bogato naseljena raznom prirodnom faunom. Najčešće se zadržava između 10 i 30 metara dubine, ali se spušta i do 150 metara. Glavna i pretežita obitavališta rakovice se nalaze na širem području akvatorija Pule: Medulin - Premantura – Banjole.
Ispratili smo ribare, a mi idemo dalje u lov na igru.
Taj dan je bila iznimno velika oseka, otkrivajući livadu morske trave.
A plava je lopatica gladna sitnih morskih kamenčića.
Ovi kamenčići baš vole lopaticu, trebalo ih je rukom otresti s nje.
I gumene čizmice vole plićak.
A tko je sad ovo?
Tako mali, a tako brz.
Prst prijateljstva!
Šećući se oko zavezanih brodica u zagrljaju oseke, ugledali smo ovo neobično biće.
Morski zekani (Aplysia) su rod iz porodice Aplysiidae, golih morskih puževa iz reda Opisthobranchia s dva para ticala, mrke boje. Neke vrste mogu doseći ogromnu veličinu. Primjer je Aplysia vaccaria koji veličinom i do 75 cm spadaju među najveće poznate puževe. Vremenom su izgubili kućicu, koja se još samo kao rudiment nalazi u unutrašnjosti njihovog tijela.
Naročito velik neuroni čine ove životinje izvrsnim objektom istraživanja neurologije.
Uz puno mašte, stražnja ticala morskih zekana podsjećaju na zečje uši, pa otuda i ime cijelog roda.
Neke vrste mogu plivati uz pomoć bočnih nabora, druge su pravi bentosi.
Mnoge vrste imaju posebnu osobitost da radi obrane izbace oblak intenzivno ljubičaste boje. Prema dosadašnjim saznanjima, oni boju za ovaj oblak dobivaju iz pojedenih crvenih algi. Pored toga, radi zaštite od neprijatelja, u svom tijelu odlažu otorv Aplysiatoksin, koji morski zekani dobijaju hraneći se plavim algama (cijanobakterije). Kao izvor cijanobakterija naročito se navode plave alge iz roda Lyngbya.Poznate su i neke druge vrste plavih algi iz rodova Schizothrix i Planktothrixkoje također sadrže Aplysiatoxin.
Iza ove stijene nema čega nema!
Možda se netko ili nešto unutra skriva.
Iza stijene moja je stražnjica pronašla lokvicu, pa me mama presvukla.
Sunce nas lijepo grije, pa u kratkim rukavima istražujemo zelenu livadu, odmah iznad uvale oseke.
Tratinčica (Bellis perennis L.) trajna je livadna biljka, poznata i po nazivima: krasuljak, trajni krasuljak, katarinčica, iskrica, bjelka, krsnica, drnica i drugi.
Na 4-15 cm visokim stapkama nosi u sredini žute a na rubu bijele ili crvenkasto-bijele cvjetne glavice oko 15, iznimno do 30 mm široke. Involukrum je polukuglast, složen u dva reda od duguljastih dlakavih listića. Listovi su lopatičastog ili jajastog oblika, s jednom provodnom žilom u sredini, nepotpuno i nejasno nazubljeni. Postepeno se suzuju u peteljku, a svi su složeni u prizemnu rozetu. Roške su jajaste, glatke, do 1.5 mm duge, bez kunadre. Cvate skoro cijelu godinu, od ranog proljeća do zime.
Tratinčica je vrlo rasprostranjena biljka. Nalazimo je u velikoj množini po livadama, travnjacima, čistinama i uz putove, sve do 1 800 metara nadmorske visine. U različitim oblicima, s većim, crvenim cvjetovima uzgaja se kao ukrasna biljka po vrtovima.
Mladi listovi prizemne rozete mogu se jesti sirovi ili prokuhani gotovo preko cijele godine. Njemci smatraju salatu od tratinčice jednako ukusnom i zdravom kao i onu od matovilca, no u svojim priručnicima naglašavaju da za jelo treba brati samo posve mlado i nježno lišće. Salata je ukusnija ako se ostavi da začinjena odstoji barem jedan sat. Dobra je pomiješana sa salatom od krumpira ili od različitog divljeg povrća. Kao posebno zdravo jelo preporučuju se usitnjeni listovi izmiješani sa svježim sirom. Takva je smjesa sastavni dio proljetnih kura za čišćenje krvi. Listovi tratinčice jedu se i u obliku miješanih variva, ili se stavljaju u juhu. U mladim listovima ima 20-40 mg% vitamina C i oko 4 mg% karotina. U Njemačkoj također beru još tvrde i zelene pupoljke, mariniraju ih i upotrebljavaju kao začin umjesto kapara. Otvoreni cvjetovi tratinčice također su jestivi i mogu sirovi opslužiti u kulinarstvu za dekoriranje različitih jela. Listovi zajedno sa cvjetovima služe i kao zamjena za čaj. Korijenje tratinčice upotrebljavali su za jelo seljaci u Španjolskoj i Italiji.
Poklonit ću ih mami, možda ona želi napraviti salatu.
A lučica bez galeba, nije lučica.
S ove se kolone pruža pogled na cijelu uvalu.
Mama je opet nešto vidjela.
A meni se samo mama i slatki snovi motaju po glavi.
Ne mogu ni stopalo pomaknuti, a i čizmice su umorne.
Pa me mama nosi.
korišteni izvori:http://hr.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica, Neven Milišić «Život Jadrana»
Post je objavljen 19.04.2010. u 11:04 sati.