Marketing
Reunion
iz albuma Slobodan Vukovića - hvala Slobodane!
Ponekad pričam da ću se nać sa svojima iz srednje škole, aha..., koje škole?
Hm... ta škola!
Nije to baš nešto čime bi se čovjek mogao pohvalit, bar ne danas, ovdje gdje živim. Zamisli, ideš slaviti maturu škole Jugoslavenske Ratne Mornarice. Ideš. Idem, nego šta da idem! Mora da sam jugonostalgičar. Komunjara. Čovjek koji traži u prošlosti ono čega nema u sadašnjosti. Kakva balkanska budala. Ko bi se još, nakon 30 godina volio vidit s ljudima s kojima je završio srednju vojnu školu države Jugoslavije? Zašto?
Zato što sam jednom davno bio mlad. Tol'ko davno je to bilo, da si ponekad mislim kao da je tu mladost živio neki drugi tip. A, dao bi se kladit da nije. Jer, previše je toga izbrisano iz povijesti zemlje u kojoj sada živim, tako da mi se ponekad sve čini da to mora da je neka moja fikcija, to da sam bio mlad. Prešućuje se to vrijeme. Kao da ga nije bilo. Kao da ni mene nije bilo u tom izgubljenom vremenu. Zato hoću-neću-trebam tražim već izgubljenu mladost, hoću da nazdravim toj mladosti, poklonim se i zahvalim životu i ljudima s kojima sam je proživio.
Život je čudesan. I vjera u život! Ta me vjera čuva da ne pobenavim. Pa si mislim, taj život je veći, pametniji i jači od svega što mi budale ljudi možemo izmisliti kako bi ga zagradili, ogradili, ogadili.
Negdje u tom životu stoje naše četiri godine u Mornaričkom školskom centru, u XXVII klasi Mornaričke tehničke srednje vojne škole u Lori u Splitu.
Vrijeme je za REUNION!
Post je objavljen 19.04.2010. u 11:02 sati.