Jair Lapid je objavio da je ceremonija zavrsena. Deseci tisuca ljudi napustaju "Rabinov trg" u Tel Avivu. Pocinje Dan sjecanja na poginule u obrani Izraela. Gasim televizuju. Ona je vec u krevetu. I znam da je budna. Ni meni se ne spava. Razmisljam sta ce sve trebati proci u narednim danima, tjednima, mjesecima. Zar jednom nije bilo dovoljno? Zasto opet? Zasto ona? Kao da nije vec dovoljno izmucena? Pokusavam se sjetiti rijeci molitve bilo koje konfesije. Ne pripadam ni jednoj, pa mi, valjda zato, ne ide od ruke. A molio bih, klecao na koljenima i klanjao pred bogom bilo kojim. Nek' na mene baci sve muke i patnje! Njeno tijelo je krhko i njezno, a ja sam velik i jak. Njena ruka je poput tanane grane breze, a moje su pune nabreklih zila. Po njima neka kopaju, neka rade sta im volja!
I umjesto molitve, suhe oci placu (ionako su suze izgubile okus). Jedino je sto jos mogu u bunilu reci:
Spavaj cvijete, snivaj.
Spavaj djevocice moja
Dok blagi vjetar pred oknom
Svira najljepsu melodiju.
On (vjetar) zna da ti pripada samo dobro!!!
(napisano u noci 18/19.04.2010.)
Post je objavljen 30.04.2010. u 23:42 sati.