... daj mi molim te dodaj... sok, pivu, knjigu, deku, vestu... možeš odmah i poravnati sliku, ispeglati veš, ofarbati zid..." U redu, malo karikiram s ovim krajem, ali poanta ovakvog verbalnog i fizičkog zaskakivanja me nedugo nakon ulaska u jednu novu sredinu, ostavila bez teksta.
Od kuda potječe ta ideja da čekate trenutak da se netko ustane od stola kako bi otišao po nešto, a onda ga vi, onako usput, zaskočite svojim željama, nisam još do kraja dokučila. Koliko mi se čini, potječe od neke vrste lijenosti, komocije, gotovanstva zaskočitelja i spremnosti članova familije da budu uslužni (kad su već ionako na nogama, naravno), pogotovo ako se radi o roditeljima, koji bi za svoja ne više tako mala sunašca, sve napravili.
I tako sam se ja čudila, (jer se kod nas kod kuće nije puštalo da se stariji uopće dignu, a kamoli da ih se onda još zaskoči), pokušavala sa suautorom tog običaja razjasniti porijeklo i vrste zaskoka, strpljivo slušala argumentacije i objašnjenja, koja, po mom sudu, nadilaze vrijeme koje vam je potrebno da si sami nešto uzmete. I naravno pokušala otići ne u suprotnu histeriju i skakati na svaki zaskok, jer ako sam negdje u blizini i ako to nije postalo pravilo, dodati ću nešto.
Ali sam pomnim polu-znanstvenim istraživanjem zaključila da je to pravilo i da mu se nekako treba oduprijeti. Kako ga nisam uspjela pobijediti i kako sam već davno naučila da navodno ne mogu (i ne smijem) mijenjati druge nego sebe, tako sam se lijepo prebacila u grupu onih koji sjede. I čekaju... pravi trenutak, kada je netko na nogama, jer nije izdržao čekanje.
I tako ja sada lijepo sjedim i ako se netko slučajno digne od stola ili sofe, lijepo zamolim (to u ovom slučaju umjesto uobičajenih molim i hvala znači obavezno "Kad si već na nogama") da mi donese nešto što mi taj tren treba, a drugoj osobi je ionako usput.
Kako brzo učim, često znam i nadmašiti učitelja. Pa sam danas otišla i korak dalje u svom novonaučenom gotovanstvu.
Osobu koja je sjedila pokraj mene, zamolila sam da se kratko digne na noge. Nakon što se zbunjena osoba digla, spremno sam ju zamolila: "A sad kad već stojiš na nogama, možeš mi molim te dodati voće?"
Grozna sam, znam... eto materijala ako me netko hoće diskvalificirati... ne samo da nisam savršena, ona koja je uvijek korektna, draga, tolerantna... već sam nekada i savršeno proračunato zločesta... he-he!
Moram ići, baš je netko u kuhinji, a ja tak' žedna... A kad je taj netko već na nogama...
Post je objavljen 18.04.2010. u 18:05 sati.