Marketing
Maloljetnici za volanom i ostale traume jednog roditelja...
Naše selo opet bruji.
Doduše, na svu sreću u ovoj je nesreći bilo puuno sreće, pa su djeca ostala više - manje živa i zdrava. Jedna slomljena ruka, malo masnica i totalka na auto nisu ništa prema onome što se moglo desiti.
Klincu koji je prije ravno tri dana dobio vozačku u ruke. I ostatku još maloljetnih klinaca. O "ludim" roditeljima što su dali ključeve obiteljskog auta nema smisla govoriti. Oni sad imaju svoj križ. Na svu sreću ne onako težak kakav je mogao biti.
Lako je biti general poslije bitke. Lako je filozofirati što bi mi ili ne bi mi (svojoj djeci), a zapravo smo svi krvavi ispod kože i za njih dajemo i previše od previšeg..
Naravno, to je ubralo moj razgovor sa maloljetnim ukućanima oko NE ulaska u tuđe automobile (Nasljednik je generacija oko punoljetnosti, vozačkih ispita i prvih vožnji) i NE sjedanja na skutere (Mala je generacija krizmanika koji po našim selima dobivaju skutere kao poklone).
Ne znaš što je gore - dati svojima (ovi moji još nemaju uvjeta ni za prvo ni za drugo) ili pustiti da sami odlučuju tko će ih (suludo) vozikati okolo. Koma. 
Post je objavljen 18.04.2010. u 12:32 sati.