Marketing
Ljudskost
Autor slike: meni nepoznat
Zašto se čovjek ljudskosti srami
Kao da je postojanje u materiji grijeh
I tuđim svjetlom iznova i uporno se hrani
Birajući suze, zaboravlja na smijeh.
Posrtati stazom - ne tu grijeha nema,
Pasti na čvrsto zemljano tlo,
I tada u naručje prihvaća ga stijena
Ne - ni pad ne predstavlja nikakvo zlo.
Hvastati se uporno, u prsa busati,
Kako korača se iznad zemaljskog tla
Odmah potom djelovanjem neistinu kusati
Tu leži početak, korijenje zla.
Zametak u duši kroz živote što klije
Kad – tad u biljku od htijenja će izrasti
Ne vidjevši kako sunce svakog grije
I da u rudniku mračnom cvijet može cvasti.
Pozivat se na Boga, kad djelo riječ ne slijedi,
I sve u svrhu uzdizanja vlastite časti
Neprimjetno, polagano, znana svjetlost blijedi
Jer duša se dohvatila ne - duhovne vlasti.
Vjerujući kako dosegnula je božanske skute
I kako nudi moć i unutarnju hranu
U indirektnom kontaktu izricati riječi ljute
Jer tama je dohvatila unutarnju branu.
Sve prelijeva se van granica
I božanskog u takvom djelovanju nema
Ljudskost sad postaje neispisana stranica
Svjetlost je prekrila od samoljublja sijena.
Kad birati bih mogla, a znam da to mogu,
Odabirem ljudskost dok na Zemlji sam gost
I moje, i Ja, i ego ... sve put je do Boga
A tijelo, za prelazak, savršen je most.
Zašto se čovjek ljudskosti srami
Kao da je postojanje u materiji grijeh
I tuđim svjetlom iznova i uporno se hrani
Birajući suze, zaboravlja se smijeh.
Post je objavljen 17.04.2010. u 13:54 sati.