U Splitu je večeras otvorena izložba, Francisco de Goya: Grafike, na kojoj će biti predstavljena 92. djela slavnog umjetnika.
„Poslije Velázqueza, Goya (1746. - 1828.) je najveća pojava u španjolskom slikarstvu. Smatra se začetnikom grafičke umjetnosti 19. stoljeća.
Njegovo je djelo po tematici svestrano. Slikao je prizore iz pučkog života, stravične scene iz pobuna i ludnica, te kartone za tapiserije, no vrhunac svog stvaranja dosegao je u portretu.“
Najpoznatije slike:
"Razapeti Krist" , "Odjevena ljepotica" , "Gola ljepotica" , "Drugog svibnja 1808." ,"Treći svibnja 1808. u Madridu" , "Grofica od Činčona" , "Obitelj Karla IV" ,"Saturn proždire jednog sina"...
Gravure:
"Kopije Velázquezovih ulja" , "Hirovi" , "Strahote rata", "Borbe s bikovima", "Besmislice" ...
“Najposle sam došao do uverenja da svemu tome nema leka, ni pomoći. Portretišući čoveka, mi ga ubijamo svakim pogledom pomalo, kao što biolozi ubijaju životinjicu koju prepariraju, i kad ga umrtvimo potpuno, on oživi na našoj slici. Samo što je samoća čoveka na portretu veća od samoće kostura u zemlji.
To je veština portretisanja. I zato početnici i rdjavi slikari ne umeju da rade portrete, jer ne umeju da ih izdvoje, izoluju, "prepariraju". Rdjavi portreti se i poznaju po tome što je ličnost na njima pritešnjena, zapletena i povezana sa ambijentom u kom kao da produžuje jednim delom da živi, jer slikar nije smeo ili nije umeo da izvrši teški posao izdvajanja i oslobođenja, "ubijanja" i "ovekovečenja" ličnosti.
Meni je uvek malo sumnjivo kad čujem gde se govori: ima hiljadu načina kako se može slikati. Otkud hiljadu? I zašto hiljadu? Ako ima više od jednog, onda ima izvesno i više od hiljadu. Onda nema granice. I šta koristi da ih ima i hiljadu, kad svaki od nas zna i ume samo jedan. Prema tome, postoji za svakog slikara samo jedan način.
Oni za koje postoji hiljadu načina , ti ne slikaju.”
(Ivo Andrić, Razgovor s Gojom)
Bilo bi lijepo i ovog proljeća posjetiti Split.
Post je objavljen 16.04.2010. u 02:24 sati.