I isti osjećam zanos ali ne dam ti da ti pređe u stvarnost.
I mada žudim isto kao nekada za njima, i mada mi srece ponovo jače zalupa kada vidim pogled koji obasipa sunce, na kojeg je i mjesečev saputnik ljubomoran neželim da se prepustim onome šta mi sudbina da. I pogledaj nas, mi smo isti kao nekada isto se gledamo istim očima zaigramo isto vino i dalje pijemo: Vino, Flert, Romantika ... Da, Da to ej ono što je več odavno izumrlo u našim dušama što je izgubljeno u sjenci rata koji mi vodimo, pitam se nekada čemu sve to.
Neka neko bolje pročeprka našu sudbinu, neka se bolje zagleda u svu sreću ovoga svijeta i onda ona pomisao če biti istinita: " Sreča je u malim znacima pažnje"
Ali gdje je nestala ta pažnja, možda se zahuktala kao i sve ostalo, možda je nestala u crnini koja ovaj život pretvara u prah.
Ma netreba tebi ništa, ni da si najljepši, ni da si najpametniji, samo če srce biti tvoj životni saputnik . I svo zlo se okrenulo protiv vas dobrih ljudi kojima je sreća nestala u prahu ovadašnjeg Božijeg zla. I ponovo zagrizi usnu sa kojom se več godinama igraš, i neka ponovo poteče krv koju ču ja isisati i učiniti nekima pomalo bolesnu stvar progutati je.I nebitno što nas je neko shvatao kao prezaljubljene ili nenormalan par, ja želim da samo ponovo budemo sretni.
Doista znam kako se smiješ kako Zavodljivo plačeš, znam svaki tvoj osmijeh zašta služi, kada si začuđen, kada ti nije stalo do ničega, jedan za ljubav, jedan za prijatelje za svaki po jedan... I nežalim što su prošle godine tog truda da se promjenimo samo Ja i Ti... Ne ma to je nebitno, neko bih rekao i odmahnuo rukom ali svaki tvoj pogled je bnitan, svaki tvoj pokret čini boljitak u tvom životu...
Post je objavljen 14.04.2010. u 23:24 sati.