Još uvijek mi srce rashlađuje ta gorka šifra tvog imena, još uvijek se rađa noć boje mog kamena.
Ispred mene tama provlači svoje slabašne ruke i pokušava me obgrliti, utopiti, pokušava sa mnom nestati pa kad ostavim trag u vremenu i opet se vratim s ruba ponora, gorjet će ovo mjesto na globusu gdje stojim, gorjet će samo sjajem mojim i zaboraviti nikad neće moj trag, jer učitan je u tkivo ovog planeta poput jedinstvenog „kod“-a, poput vjetra što odnosi kristale tuge i ne vraća se, ali ostavlja trag.
Sve u nama ostavlja trag, težak ili blag pa neka me odnese taj vjetar u zaborav tišine do druge obale mog života gdje sam ležala i sanjala i tebe očekivala.
Tajnovit je moj svijet buđenja i sna, dubok je to uspon prema visinama, pad prema dubinama i kad na crkvenom tornju otkuca ponoć, na oltaru noći past ću u ambis tajne, zatvoriti vrata i umiriti srce... i vrijeme je.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4 @Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.