Bijela nedjelja je prva nedjelja poslije Uskrsa, kod nas još zvana Mali Uskrs. Kao datum za svečanu prvu pričest spominje se prvi put u 17. stoljeću (točnije 1673.g. u Luzernu, Švicarska). Od sredine 19. stoljeća postojale su biskupske upute da se toga dana slavi prva pričest. Preporučen je bio izbor ovog dana, budući da se slavlje prve pričesti smatralo obnovom krštenja i svjesno uključenje u kršćansku zajednicu.
Ime dolazi od bijelog odijela koje su nosili novokrštenici u ranom kršćanstvu. Kao vidljiv znak za primljeni sakrament krštenja, odijela su trebala označavati čišćenje vodom i biti znakom za ljude novorođene u Kristu. Od sedmog stoljeća odrasli krštenici nosili su bijelu odjeću osam dana, od Velike subote ili Uskrsa kroz takozvanu „bijelu nedjelju“.
«Bela nedela» od davnine je dan na koji se djevojke sestre (matkaju). Po dogovoru se pripravi zakuska u jednoj kući od jela koje same donesu. Na sam dan sestrinstva najprije idu po pogaču (veliki okićen kolač) i to dvije po dvije uz pratnju muzikaša. Prvi su par dvije male djevojčice koje na tanjuru nose pisanice i ružmarin. Posljednja djevojka u povorci nosi pogaču. Kad dođu u kuću u kojoj se za njih pripremila zakuska stanu oko stola i mijenjajući pisanice pitaju jedna drugu.»Sestra, nevesta bote vi moja sestra?» - «Do ke dob?» pita druga na što prva odgovara:»Do vaše ali moje smrti!» Kad se sve obredaju, počne zabava. Od toga dana jedna drugoj govori sestra, a imenu dadu posebni oblik (npr. Mara bude sestra Marenka).
U nekim krajevima (Koprivnica) «Matke» su se pozivale za klencerice (nevjestine pratilje).
Post je objavljen 13.04.2010. u 19:28 sati.