Kod uskršnjih običaja ne smijemo nikako zaboraviti bojanje jaja ili tzv. pisanice. Ta nam jaja donosi mali slatki zeko evo zašto:
Majke su djeci obično govorile da je zec donio uskrsna jaja.
Zec je maštovit način nagrađivanja djece, a ritual traženja skrivenih jaja novi način njihova odgoja: umjesto fizičkih kazni, građansko društvo počinje primjenjivati neprisilne oblike odgoja, potičući poslušnost pohvalama i darivanjem. Šiba kao najčešće sredstvo fizičkog kažnjavanja, pojavljuje se još samo kao simbolična ne i stvarna prijetnja, jer kazne kao negativan način odgoja ustupaju mjesto nagradama, pozitivnoj vrsti odgoja. Da bi on bio djeci što prihvatljiviji, izmišlja se lik zeca, čime nastaju novi oblici kulture.
Donosimo vam pjesmu «Dogovaranje zečeva» autora Lovre Saboleka:
Dogovarala se tri lepa mala zajca
Kako će pofarbati za taj Vuzem jajca.
Prvi zajed rekel je: moje srce vene
Ak ne buju jajca sva od farbe črlene
Drugi zajček: pisanic ima vsake fele
Zakaj trošiti farbicu nek ostanu bele
Treći reče: gospodo pamet ve vu glavu
Složit ćemo skupa mi črlen-belu plavu.
Složili su farbice onak kak se šika
Bile su kak zastave hrvatske nam slika.
Uskrsni je zec tumačen kao pratitelj germanske božice Ostare i kao prastari simbol plodnosti ( iz doba poganskim rituala germanski plemena).
Djecu bi se darivalo uskrsnim pecivom, pisanicom i po mogućnosti novom odjećom. Naime pekao se posebno slani kruh (pogača) i pecivo za djecu ( s dodacima poput grožđica). Da bi tijesto bilo žuče stavljao se bijeli šafran. U tijesto se nisu stavljala jaja jer ona jako suše tijesto.
Jaje sa zametkom iz kojeg će se razviti svijet univerzalan je i sam za sebe jasan simbol. Pile koje izlazi iz jajeta simbolizira Isusov izlazak iz groba. Mišljenje da je svijet nastao iz jajeta zajedničko je mnogim narodima. K tome jaje je simbol periodične obnove prirode i ponovnog rođenja u mnogih naroda svijeta. U kršćanstvu ono je simbol novog i vječnog života što ga je Isus svojom uskrsnućem omogućio ljudima.
Različiti narodi, osobito oni istočne Europe poznaju legende o nastanku bojanja jaja, no sve su vezane za pripovijest o Isusu Kristu. Jedna stara poljska legenda kazuje kako je Marija bojila jaja da zabavi Isusa; prema rumunjskoj pak legendi Isusova je krv obojila jaja što ih je Marija dala rimskim vojnicima kako bi blaže postupali s njim. Te legende objašnjavaju zašto su jaja najčešće obojena crvenom bojom.
Ukrašavanje obojenih jaja se najčešće izvodilo pomoću voska. Prema m. Gavazziju to je u biti «Batik tehnika» kojom se na Dalekom istoku boje tkanine. Prije bojenja, rastopljenim se voskom prekrije površina koja treba zadržati temeljnu boju jajeta. Nakon bojenja vosak se skida te ostaje žuto, crveno ili smeđe obojeno jaje s bijelim ukrasima. Rastopljeni se vosak nanosi na jaje posebnim pomagalom tzv. pisaljkom, kičicom. To je obično komad drva koji ima ili žičani šiljak kojim vosak na jaje kliže ili pak cjevčicu od komadića lima kroz koju teče rastopljen vosak. Ponegdje se u cjevčicu kiščice umetala svilena nit kroz koju je rastopljeni vosak ravnomjerno tekao ostavljajući tanje i preciznije tragove. (tzv. svilopis)
Jaja su se ukrašavala penganjem, šaranjem, bojenjem pa čak i heklanjem.
Svakako jedna od najčešćih boja na pisanicama je crvena. Crvenu boju daje biljka broć (Rubinia tinctorum), žutu kora divlje jabuke i kopriva, smeđu orahova kora, a crnu kora johe.
Indijski čaj obojit će naše pisanice u smeđu boju. Jaja kad ih obojimo možemo premazati uljem (bučinim) radi sjaja ili ih se može premazati slaninom te potom izglačati čistom bijelom krpom.
S kiselinama prirodnog podrijetla kao što su rasol i ocat ili pak dušična kiselina šaralo se po obojanim jajima – to je ujedno i tehnika koje je korištena za ukrašavanje tikvica.
Na jajima su se znale pisati i poruke (to su osobito pisale djevojke odabranicima svoga srca):
«Ovo jaje znak ti budi da te moje srce ljubi.»
ili «Ovo jaje od srca se daje».
Darivanjem pisanica darujemo jedni drugima nadu u novi život, zdravlje, snagu i ljepotu, a najviše i prije svega ljubav i razumijevanje u teškoćama svakodnevnice.
U nekim krajevima (okolica Zagreba, Slavonija) djeca su izvodila različite igre s jajima. Poznato je «tucanje s jajima» igra u kojoj pobjeđuje onaj čije jaje prilikom «tucanja» ostane cijelo. Bilo je tu i varanja s drvenim jajima.
Ili pak igra bacanja novčića na jaje u kojoj pobjeđuje onaj čiji se novčić zapikne u jaje i tamo ostane.
Prohujala stoljeća donijela su određene promjene u običajima i vjerovanjima. Danas je teško vidjeti jaja u zagasitim bojama jer je u zaborav palo spravljanje prirodnih boja. Kupovne su «pisanice» ljepše ali nemaju dušu niti poruku. Pisanice napravljene nezgrapnim malim ručicama djeteta imaju najjaču poruku.
Postojalo je i jedno ružno vjerovanje o tzv. podmetanju šleputaka ili pokvarenih jaja.
Susjede su susjedama znale iz pakosti zakapati pred Uskrs u vrt ili njivu u blizini kuće pokvarena jaja iz uvjerenja da će im to uništiti urod u zemlji te da se ništa od živadi neće izleći. Da bi poništili zlo djelovanje istog dana kad su nađena jaja se u sumrak moraju spaliti na grančicama koje je donijela rijeka (potok) da se peče onaj tko je to napravio. Jaje se ne smije dirati rukom radi uroka.
Post je objavljen 13.04.2010. u 19:26 sati.