U nekoliko naselja u okolici Zagreba (Markuševcu. Resniku. Čučerju, Granešini, Čulincu) nakon obreda Velike subote slijedio je ophod skupine muškaraca – najčešće zvanih raspetniki selima njihove župe. Jedan od njih nosio je u rukama raspelo, drugi blagoslovljenu vodu treći bubanj kojim je u selima najavljivao njihov dolazak. Ako je u grupi bio četvrti mladić, on je u rukama nosio «šparanec» (torbu u koju su stavljali darove)U svim selima kod raspela na raskršću žene bi složile stolice, prekrile ih ručnicima, plahtama i pečama na koje će raspetniki položiti raspelo. Žene su «kušuvale» raspelo i darivale ga novcem. Prema sjećanju starijih kazivača mlade sneje koje su se te zime udala morale su raspetnike darivati i ručnikom. Po broju ručnika na raspelu moglo se zaključiti koliko je brakova sklopljeno za tu godinu na području župe. Ponegdje su raspetniki išli od kuće do kuće. Pjeva se pjesma: «Krist je gore stal, naše grehe odebral
I koje on tu ljubil, sobum je v nebo zel
Vezda se veselimo v srditosti ki smo bili
Ko ga voli nek mu vrata otvori
Da mu kuću blagoslovi»
Ophodi raspetnika završavali su na Uskršnje jutro kada su se vraćali u crkvu gdje sveta misa nije počinjala bez njih.
Post je objavljen 13.04.2010. u 19:24 sati.