Marketing
Mafija i trkaće svinje
Mary Novosel: »Ide ko putar«, roman, Hena Com, Zagreb, 2009.
Mary Novosel je debitantica na domaćoj književnoj sceni, ali se zgodno i skladno, gotovo trendovski nadovezala na sada već poveći broj novinara koji su odlučili napisati i objaviti knjigu. Njezin je prvijenac prpošan, simpatičan, veseo i lagano čitljiv roman koji kroz sudbinu i doživljaje glavne junakinje (naravno, novinarke) dotiče i neke malo teže društvene teme i aktualnosti.
Efektnom montažom dvaju pripovjednih tokova, u romanu usporedno pratimo snalaženja mlade velegradske žene u seoskom ambijentu, te razvoj događaja koji su glavnu junakinju, spomenutu novinarku, nagnali da iz zagrebačkog glamoura pobjegne na selo. Seoske su epizode u pripovijedanju uvijek korak ispred gradskih, koje su im fabularno prethodile, što praćenje razvoja događaja čini intrigantnijim i napetijim. Na kraju romana, naravno, jedna priča sustiže drugu, i dvije se dimenzije života glavne junakinje ponovno susreću u sasvim lijepom happyendu. Da bi do njega došla, ona će se ipak morati malo pomučiti i propatiti.
U »gradskoj« fabularnoj liniji junakinja je novinarka u tiražnom žutom časopisu, frustrirana nemilosrdnom šeficom, tek donekle svjesna ispraznosti svijeta o kojem piše; a okidač zbivanjima opisanima u romanu dolazi iz prekida dugogodišnje veze uslijed partnerove nevjere. Nepromišljeni ulazak u drugu vezu pokazao se kao potez visokog rizika: novi je partner iza maske uspješnog menadžera zapravo mutljaroš koji je mafiji dužan novce; a kad gorile dolaze po naplatu, on se izvlači lažima da su novci kod nje. Zato se gorile okomljuju na glavnu junakinju, i ona iz velegrada mora pobjeći glavom bez obzira i negdje se pritajiti u anonimnosti.
Utočište nalazi u selu Polovcu, kod bake, u njenoj seoskoj kući i na seoskom imanju, lišena skoro sveg gradskog luksuza, a pogotovo gradskih higijenskih standarda. Postupno se velegradska novinarka privikava na seoski život, što njoj nije velika novost jer je kod bake nekoć davno provela dio djetinjstva, ali svakim njenim zapažanjem, komentarom i usporedbom jaz između sela i grada se povećava, i kako ga ona postupno ponovno otkriva, selo sve više dobiva na vrijednosti. Baka koja snove tumači kao proročanstva, strina koja potajice voli cugnuti, rođaci kojima nikad nikakav biznis nije uspio a stalno nešto pokušavaju, prijatelj iz djetinjstva koji je sada voditelj na lokalnom radiju, zgodni veterinar koji je i zavodnik na više istovremenih staza, birtijska pevaljka koja mašta o velegradskoj karijeri, takva je paleta živopisnih seoskih likova zamijenila novinarkin gradski svakodnevni asortiman glumaca, pjevača, starleta, nogometaša i manekenki. Neizbježni seoski frajeri koriste priliku da se prometnu u udvarače, što ni njoj ne biva krivo. U bakinoj kući pronađena prabakina rukom pisana kuharica zainteresira ju kao tema za moguću knjigu, a isprobavanje recepata navede je da prabakine kolače ponudi na mjesnom godišnjem sajmu. Rođaci istovremeno za istu svetkovinu pripremaju utrku svinja kojoj »kum« postaje poznati nogometaš što je razlog da se i mediji zainteresiraju za priču, ilegala je propala, u Polovec dolaze i mafijaši, i u spektakularnom urnebesnom finalu sve se razrješava i završava za pozitivce dobro, za negativce loše.
Roman »Ide ko putar« idealno je zabavno i lagano štivo za razbibrigu i čitalački odmor od tmurnije i sumornije proze kakva danas prevladava na našoj književnoj sceni. Dodatni kompliment romanu je što unatoč humoru, pitkosti i ležernosti, između redaka sadrži i dovoljno referenci na neke stvarne društvene pojavnosti i odnose, pa ga zato možemo smatrati i - satirom.
(Objavljeno u Glasu Istre, 6. ožujka 2010.)
Post je objavljen 13.04.2010. u 08:29 sati.