Marketing
Samoobrana i posljednji dani
Rudolf Lokas: »Dupini za vjenčanja i sprovode«, zbirka priča, Aora, Zagreb, 2009.
Ova zbirka priča pravo je »bogatstvo različitosti« u načinima na koje ovaj autor premošćuje tematske i motivske provalije, ostajući svoj i originalan i kad piše o užasima rata, i kad stvara bajkoviti svijet otočkih ribara simbiotski združenih s dupinima, i kad oslikava turobni unutrašnji i okolni svijet usamljenih, bolesnih ili umirućih staraca, i kad potenciranjem strahova iz svakodnevice ukazuje na ekscentrične individualnosti kojima se prikriva krajnja otuđenost. Čudesna je, bajkovita, i jezično izrazito visokoestetizirana Lokasova proza. Rečenice su mu kratke ali vrlo guste; u svega dvije-tri riječi ovaj će autor više nego jasno (a opet ostavljajući dovoljno nerečenog za pothranjivanje mašte) ocrtati atmosferu ambijenta, krajolik, vremenske i kolorističke mijene mora i neba, kao i fine nijanse unutarnjeg raspoloženja.
»Bio sam dijete kad je umro u osamdesetšestoj, često mi je dolazio u san, a onda je umro i tamo«, kaže jedan od likova prebirući uspomene na djeda, prenoseći tako jasno i koncizno, a istovremeno romantično i ispunjeno strepnjom zbog prolaznosti i zaborava, misao o sudbinskim neumitnostima. I kolikogod se sudbine likova Lokasovih priča vrludavo kretale od sreće i nade do potpune propasti, iz prikrajka vreba humana poruka o ljubavi, obiteljskoj i prijateljskoj odanosti, o potrebi pomaganja slabima i nemoćnima, o želji za razumijevanjem i njenoj povremenoj jalovosti ali nikako ne uzaludnosti.
Zbirka je podijeljena na nekoliko tematsko-stilskih cjelina, na nekoliko poligona za testiranje ideja, koncepata, pa čak i formi ili žanrova. Prva cjelina sadrži četiri priče o djetinjstvu, obitelji, o stasanju i sazrijevanju na selu, u ozračju gdje se škrtost podneblja kompenzira bogatim duhovnim životom i vjekovnim suživotom s nadnaravnim bićima i silama. Svijet je to stoljećima stalan, težak i mučan, ali istodobno krhak i podložan potpunom uništenju u jednom jedinom ratnom danu.
Kontrapunkt, ali na neki način i paralelni svijet grubom i realističnom dalmatinskom zaleđu opisanom u prvoj skupini priča, druga je cjelina, kojoj i cijela zbirka duguje naslov, Dupini za vjenčanja i sprovode. Negdje na nekim otocima ribarsko stanovništvo dijeli more i njegova bogatstva s dupinima; ta su morska bića glavni protagonisti i mitologije ovih ribara, ali i svaki životni trenutak, pogotovo svaki svečani obred, od rođenja do smrti, prolazi u znaku te simbiotske povezanosti. Svaki ljudski član zajednice ima svog dupina, jašući ih odlaze u ribolov, čak se i natječu u gađanju alke. I taj je ribarsko-dupinski svijet, poput onog brdsko-težačkog, naoko dugotrajan i idiličan, a jedino što ga ugrožava su dežurni neprijatelji - morski psi.
Treća cjelina donosi nešto sasvim drugačije, a četvrta još različitije. Bliže današnjici i sličnije ljudima koje svakodnevno srećemo doimaju se likovi u pričama druge polovice knjige, ali u svojoj nutrini oni su »čudni«. Od bolesti, starosti, nemoći, smrti, straha od ljudi ili od otvorenog prostora, možda i od odgovornosti za obnašanje vlastite uloge u društvu i svijetu, oni se brane izgradnjom unutrašnjih svjetova. Jednom su to svjetovi ispunjeni zaštitničkim nadnaravnim bićima, drugi će put to biti bolesna opsesija higijenom. Priče u ovom dijelu knjige variraju od krajnje naturalističkih do sasvim nadrealističkih, ali skladno ostajući u začudnim stilskim i tematskim sferama kakvima nas autor dariva od prve do zadnje stranice. Čujte samo ovaj početak priče Lorelei: »Sumrak je sukrvica u žirovoj kapici, grimizna zmija«. Preporuka: čitati vrlo polako.
(Objavljeno u Glasu Istre, 30. siječnja 2010.)
Post je objavljen 13.04.2010. u 07:48 sati.