DOBRI I LOSI RAZLOZI ZA VJEROVANJE
Roditelji koj danas citaju pismo Richard Dawkinsa svojoj deset godisnjoj kcerci Juliet, mozda jos uvijek mogu da ga prenesu vlastitoj djeci, bez obzira na njihovu dob.
„ Draga Juliet
Sada kad ti je deset godina, htio bih ti napisati nesto sto je meni vazno.
Jesi li se ikad pitala kako znamo ono sto znamo? Kako znamo, na primjer, da su zvijezde, koje izgledaju kao sitne ocice na nebu. Zapravo ogromne vatrene kugle slicne Suncu, i silno su daleko? I kako znamo da je Zemlja jedna manja kugla koja se vrti oko jedne takve Zvijezde, Sunca?
Odgovor na ta pitanja je „dokaz“. Dokaz nekad znaci vidjeti (ili cuti, dotaknuti, namirisati…) da je nesto istina. Astronauti su se dovoljno udaljili od Zemlje da na svoje oci vide kako je okrugla. Ponekad oci nisu dovoljne. „Vecernjaca“ izgleda kao treperavo svjetlo na nebu, ali kroz teleskop se vidi da je to krasna kugla-planet koji zovemo Venera. Ono sto naucicis tako da to izravno vidis (ili cujes,dodirnes…) zove se opazanje.
Opazanje samo po sebi cesto nije dokaz, ali ono mu je uvijek negdje u pozadini. Ako se dogodilo umorstvo, cesto ga nitko (osim ubojice i mrtvaca!) nije opazio.Ali detektivi mugu prikupiti puno drugih opazanja kaja zajednicki mogu dovesti do nekog konkretnog sumljivca. Ako se njegovi otisci prstiju podudaraju s onima na nozu , to je dokaz da je ta osobadodirivala noz. Time jos nemamo dokaza da je on ubojica, ali moze pomoci kad se udruzi s drugim dokazima. Ponekad detektiv razmislja o jako puno raznih opazanja i odjednom shvatu da se sva ona uklapaju i dobivaju smisao ako je ta i ta osoba pocinila umorstvo.
Znanstvenici- strucnjaci za otkrivanje onoga sto je istina o svijetu i svemiru- cesto rade poput detektiva. Prvo nagadjajuci donose pretpostavku (takozvanu hipotezu) o tome sto je mozda istina. Onda kazu sami sebi : ako je ona stvarno istinita, onda bismo trebali vidjeti to i to. To se zove predvidjanje. Na primjer, ako je svijet stvarno okrugao, mozemo predvidjeti da bi putnik koji se uvijek krece istimsmjerom na koncu trebao stici na isti mjesto s kojeg je krenuo. Kad lijecnik kaze da imas ospice , nije te pogledao i vidio ospice. Kad te pregledao donio je hipotezu da mozda imas ospice. Onda si je rekao: ako zbilja ima ospice, moramo ih vidjeti… Zatim je svako od tih predvidjanja provjerio vlastitim ocima ( imas li tockice po tijelu?), rukama (dali ti jecelo vruce) i usima (dali ti na prsima cuje kako hripas poospicama?). Tek tada donosi odluku i kaze : „Moja dijagnoza je da dijete ima ospice:“ Lijecnici ponekad moraju napraviti i druge provjere, mozda ispitati krv ili te snimati rendgenom, sto olaksav opazanje njihovim ocima , rukama i usima.
Da bi saznali nesto o svijetu, znanstvenici se sluze jos puno pametnijim i kompliciranijim dokazima , o kojima ti ne stignem pricati u kratkom pismu. Sada cu sa dokaza , sto je dobar razlog da vjerujemao u nesto, preci na tri losa razloga da se vjeruje u bilo sta. Ta tri losa razloga su „tradicija“, „autoritet“ i „otkrivenje“.
Prvo tradicija. Prije nekoliko mjeseci bio sam na televiziji gdje sam razgovarao s pedesetak djece. Ta su djeca bila poznata zato sto su odgojena prema puno razlicitih religija. Neki su odgojeni kao krscani, neki kao zidovi, muslimani hindusi ili sikhi. Covjek s mikrofonom je isao od jednog do drugog djeteta i pitao ih je u sto vjeruju. Ono sto su mu odgovorili je tocno ono na sto mislim kad kazem „tradicija“. Ispalo je da njihova uvjernja nemaju nikakve veze sa dokazima. Samo su papagajski ponavljala ono u sto vjeruju njihovi roditelji, bake i djedovi, ani to se nije temeljilo na dokazima. Govorili su, „Mi hindusi vjerujemo da to i to.“ Mi muslimani vjerujemo da je ovako.“ „Mi krscani vjerujemo u nesto drugo“.
Naravno, buduci da svako vjeruje u razlicite stvari, ne mogu svi biti u pravu. Covjek s mikrofonom to je, cini mi se, shvatio i nije ih ni pokasao potaknuti da medjusobno raspravljaju o tim razlikama. Ali ja sam htio pokazati nesto drugo. Jednoistavno pitao sam se odakle im ta vjerovanja. Dolaze od tradicije. Tradicija ili predaja , zanci da se vjerovanja predaju s koljena na koljeno, od djedova i baka roditeljima, od roditelja djeci, i tako dalje. Ili iz kinjiga koja se stoljecima predaju s koljena na koljeno. Tradicionalna vjerovanja cesto zapocinju gotovo ni od cega: mozda ih je u pocetku netko jednostavno izmislio, kao price o Toru i Zeus. Ali nakon sto su se stoljecima ptrenosila s koljena na koljeno, postaju vazna samom cinjenicom da su tako stara. Ljudi vjeruju u razne stvari jednostavno zato sto se u to vjeruje vec stoljecima. To je tradicija.
S tradiciom je problem u tome sto, kolikogod da je vremena proslo od kad je neka prica izmisljena , ona je i dalje jednako istinita ili neistinita kao i onda. Ako izmislis pricu koja nije istinita , ona nece postati nista istnitija ako se bude prepricaval stoljecima!
Vecina ljudi u Engleskoj je krstenjem usla u Englesku crkvu, a ona je tek jedna od vise grana krscanske vjere. Postoje i druge, kao sto su Pravoslavna crkva, Katolicka crkva i Metodisticka crkva. Sve one vjeruju u razkicite stvrai. Zidovska vjera i muslimanska vjera su jos malo drukcije; a postoje razne vrste zidovstva i muslimanstva. Ljudi koji vjeruju u medjusobno samo malo razlicite stvari cesto ratuju zbog svojih neslaganja .Pomislit ces da imaju jako dobar razlog –dokaz- da vjeruju u ono sto vjeruju. Ali zapravo, njihova vjerovanja se razlikuju samo zato sto potjecu iz razlicvitih tradicija.
Evo, reci cu nesto o jednoj od tih tradicija. Katolici vjeruju da je Marija, Isusova majka, bila tako posebna da nije umrla nego joj se tijelo uzdiglo na Nebo. Druge krscanske tradicija se stime ne slazu i kazu da je Marija umrla kao i svi drugi. Te druge religije o njoj ne govore puno i, za razliku od katolika , ne nazivaju je „rajskom djevom“ i „kraljicom“. Tradicija prema kojoj je Marija usla na nebe uopce nije tako stara . Biblja ne kaze nista o tome kako i kada je ona unrla; ustavari, jadna se zena u biblji gotovo i ne spominje . vjerovanje da se njenmo tijelo uzdiglo na Nebo nastalo nastalo je tek sest stoljeca nakon Isusova vremena. U pocetku je ono jednostavno izmisljeno, na isti nacin na koji su izmisljene price poput Snjeguljice. Ali nakon vise stoljeca, ona je prerasla u tradiciju i ljudi su je poceli ozbiljno shvacati jednostavno zato sto se prica prenosila s koljena na koljeno u tako puno narastaja. SDto je ta tradicija bivala starijom, to ju je vise ljudi svacalo ozbiljno. Na kraju je zapisana kao sluzbeno vjerovasnje katolicke crkve, i to tek nedavno, 1950. godine. Ali prica nije bila nista istinitija nego sto je bila nakon 600 godina Marijine smrti, kad se prvi puta pojavila.
Na tradiciju cu se jos vratiti pri kraju ovog pisma , i promptrir cu je s drugog kuta. Ali. Prvo moram reci nesto o druga dva losa razloga za vjerovanje u bilosto; autoritet i otkrivenje.
Autoritet kao razlog da se u nesto vjeruje znaci da se u to vjeruje zato sto ti je netko vazan rekao da vjerujes u to. U Katolickoj crkvi najvaznija je osoba papa, i ljudi vjeruju da je on u pravu samo zato sto je papa. U jednoj grani muslimanske vjere, vazni ljudi su bradati starci zvani ajatolasi. Ima puno mladih muslimana koji su spremni ubiti, samo zato sto suim ajatolasdi iz neke daleke zemlje rekli da to ucine.
Kad kazem da je katolicima tek 1950. receno da trebaju vjerovati da je Marijino tijelo uzaslo na nebo, hocu reci da je 1950. papa ljudima rekao da trebaju vjerovati u to. I to jue to. Papa je rekao da je to istina , pa to mora biti istina. Vjerojatno je, medjutim, da neke stveri koje je taj papa u zivotu jesu bile istinite , a neke nisu. Nema razloga zasto bi , samo zato sto je on bio papa, trebalo vjerovati svemu sto je rekao , nista vise sto vjerujes u bilo sto sto kazu drugi ljudi. Danasnji papa je naredio svojim sljedbenicima da ne ogranicavaju koliko ce djece imati, Ako ljudi budu slijedili njegov autoritet onako ropski kako bi on to htio, to bi moglo dovesti do strasne gladi, bolesti i rata zbog prenapucenosti.
Naravno, cak i u znanosti, po nekad sami za nesto nemamo dokaza pa moramo nekome vjerovati na rijec. Ja nisam svojim ocima vidio dokaz da sjetlo putuje brzinom od tristo milijuna (?) kilometara u sekundi. Ali vjerujem knjigama koje govore o brzini svjetlosti. To zvuci kao „autoritet“. Zapravo se radi o necem puno boljem od autoriteta jer ljudi koji su napisali te knjige imaju dokaza za to i svako moze pazljivo razmotriri te dokaze kad god zeli. A to i te kako ohrabruje, Medjutim, cak ni svecenici ne tvrde da postoji nekkav dokaz za njihovu pricu o Marijinom tijelu koje leti u raj.
Treca vrsta losih razloga da se u nesto vjeruje zove se „otkrivenje“ D si 1950. pitala Papu kako zna da je MARIJINO tijelo otislo na nebo, vjerojatno bi ti bio rekao da mu je to bilo „otkriveno“, Zatvorio se u sobu i molio za bozju pomoc . Mislio je i mislio, sam samcat. I pomalo je u sebi postajao sve sigurniji u to. Kad religiozni ljudi imaju samo unuternji osjecaj da je nesto isztina, i ako za to nema dokaza, takav osjecaj zovu „otkrivenje“. Ne tvrde samo pape da imaju otkrivenja. To kaze puno religioznih ljudi. To je jedan od njihovih glavnih razloga zbog kojih vjeruju u ono sto vjeruje .No, dali je to dobar razlog?.
Recimo da ti kazem da je tvoj pas mrtav, Jako bi se uzrujala i vjerojatno bi rekla : „Jesi li siguran?“ Sto se dogodilo? Recimo da ti ja odgovorim : „Zapravo ne znam da je Pepe umro. Nemam dokaza. Samo imam neki cudan osjecaj da je mrtav.“ Naljutila bi se na mene sto sam te uplasio, jer bi znala da unutrasnji „osjecaj“ sam po sebi nije dobar razlog zgog kojeg bi covjek povjerovao da mu psic umro. Trebaju tri dokaza .Sve mi, s vremenena na vrijeme imamo unutarnje osjecaje, i neki put se pokazu ispravni a neki put ne. U svakom slucaju, svaki covjek ima drukcije osjecaje. Kako onda znati ciji je ispravan? Jedini nacin da budemo sigurni da je pas umro je vidjeti ga mrtvog., ili cuti kako mu je srce prestalo kucati; ili cuti to od nekoga tko se na svoje oci ili usi osvjedocio da je mrtav.
Ponekad se kaze da moras vjerovati kad nesto osjecas duboko u sebi inace nebi mogao biti siguran da u takve stvari kao sto je „Moja zena me voli“ Ali, to je los zakljucak. Moze biti puno dokaza necije ljubavi. Svakog dana koji provedes s nekim koji te voli i vidis i cujes puno sitnih znakova koji to dokazuju , i oni se gomilaju. To nije jedino unutrasnji osjecaj, koji bi bio slican osjecaju koji svecenici zovu otkrivenje. Postoje i vanjske stvari koje podupiru taj osjecaj: pogled u ocima, blagi prizvuk u glasu, male usluge i njeznosti; sve su to stvarni dokazi..
Ljude po nekad imaje snazan osjecaj da ih netko voli, koji se ne temelji ni kakvim dikazima , i tad je vjerojatno da su potpuno u krivu. Postoje tavi ljudi koji imaju snazan osjecaj da ih voli neka filmska zvijezda, a zapravo se ni ne pozbaju. Takvi ljudi su bolesni u glavi. Unutarnje osjecaje moraju podupirati neki dokazi , inace im jednostavno nesmijes vjerovati.
Unutarnji osjecaji su vazni i u znanosti, ali samo u toliko sto ti daju ideje koje ces kasnije ispitati trazeci dokaze. Znanstvenik moze imati „slutnju“ o nekoj ideji za koju jednostavno“osjeca“ da je istinita. Samo po sebi to nije dobar razlog da se u nesto vjeruje No, to moze biti dobar razlog da se ulozi vrijeme u valjani eksperiment, ili u potragu za valjanim dokazom. Znastvenici stalno dobivaju ideje iz svoji unutrasnjih osjecaja . Ali one ne vrijede nista dok god ih ne podupiru dokazi.
Obecao sam da cu se vratiti na tradiciju i osvrnuti se na nju iz drugog kuta. Pokusat cu objasniti zasto nam je tradicija vazna. Sve su zivotinje ustrojene (procesom kjeg nazivljemo evolucija), tako da prezivljavaju na mjestima gdje zivi njihova vrsta. Lavovi su ustrojeni tako da uspjesno prezivljavaju na africkim ravnicama. Rijecni rakovi su ustrojeni tako da uspjesno prezivljavaju u cistoj slatkoj vodi, a jastozi tako da uspjesno prezivljavaju u slanom moru. I ljudi su zivotinje, a mi smo ustrojeni tako da uspjesno prezivljavamo u svijetu ponom…drugih ljudi. Vecina nas svoju hranu ne lovi, poput lavova i jastoga , mi je kupujemo od drugih ljudi koji su je kupili od nekih trecih ljudi, Mi „plivamo“ kroz „more ljudi“. Kao sto riba treba skrge da bi prezivjela u vodi, covjek treba mozak da bi mogao izaci na kraj sljudima, Kao sto je more puno slane vode tako je i more ljudi puno teskih stvari koje treba nauciti. Na primjer, jezik.
Ti govoris engleski , ali tvoja prijateljica Ann-Kathrin govori njemacki .Obadvije govorite jezik koji vam odgovara za „plivanje“ svojim „morem ljudi“. Jezik se prenosi tradicijom. Drugog nacina nema. Na engleskom.tvoj pas Pepe je dog. Na njemackom je Hund. Nijedna od tih rijeci nije ispravnija ni istinitija od one druge. I jedna i druga su jednostavno prenbesena iz koljena koljeno. Da bi uspjesno „plivala svojim morem ljudi“ djeca moraju nauciti jezik svoje zemlje, i jos puno drugih stvari o svom narodu; ato zanaci da, poput papira na bugacici koj upija tintu, moraju upiti golemu kolicinu tradicionalnih informacija.( Sjeti se da „tradicijonalne informacija“ znace jednostavno to da se prenose od djedova i baka na roditelje i s roditelja na djecu.). Mozak djeteta mora biti dobar upijac tradicijonalnih informacija. A od djeteta se ne moze ocekivati da razluci dobre i korisne tradicijonalne informacije, kao sto su rijeci jezika, od losih ili budalastih tradicijonalnih informacija, kao sto je vjerovanje u vjestice i vragove, ili vjecno zivuce djevice.
Steta sto je tako, ali tome nema pomoci : buduci da djeca moraju biti dobri upijaci tradicijonalnih informacija , vjetno je je da ce vjrovati svemu sto im kazu odrasli, bilka to istina ili laz, ispravno ili pogrersno. Velikim dijaelom, ono sto im kazu odrasli je istina i utemeljeno je na dokazima, ili je bar smisljeno. Ali ako je nesto neistinito, budalasto ili cak izopaceno , djecu nista ne sprijecava da povjeruju i u to. Kad narastu, sto djeca cine? Pa naravno, kazu to sljedecem narastaju djece. Tako, cim se u nesto pocmecvrsto vjerovati – cak i ka d je to potpuno neistinito i nikada nije bilo razloga da se u to povjeruje- to se vjerojatno moze odrzati za uvijek.
Dali se to dogodilo s religijama? Vjerovanje da postoji bog ili bogovi, vjerovanje u raj, vjerovanje da Marija nije umrla, da Isus nije imao oca covjeka, da molitve bivaju uslisene, da se vino pretvara u krh- nijedno od njih nije utemeljeno na valjanim dokazima. Amilijuni ljudi vjeruju u to. Mozda je tome razlog sto im je receno da u to vjerujudok sdu jos bili mladi da povjeruju u bilo sto.
Milijuni drugih ljudi vjeruju posve razlicite stvari, jer su im govorili razlicite dtvari dik su bili djeca. Muslimanskoj i krscanskoj djeci govore razlicite stvari, a i jedni i drugi odrasu sa cvrstim uvjerenjem da imaju pravo, a da drugi nemaju pravo. Cak i medju krscanima , katolici vjeruju u razlicite stvari od onih iz Engleske crkve., ili Episkopalne, Sekrske , Kvekerske ili Mormonske , a svi su cvrsto uvjereni da su bas oni u pravu , a svi drugi u krivu. Oni vjeruje u razlicite stvari iz istog razloga zbog kojeg ti govoris engleski a ANN- Kathin njemacki.. I jedan i drugi je pravi jezik kojim se govori , svakim u svojoj zemlji. Ali ne moze biti istina da asu razlicite religije u pravu u svojim zemljama, jer razlicite religije govore da su ispravne razlicite stvari. Marija ne moze biti ziva u katolickoj republici Irskoj, a mrtva u protestanskoj sjevernoj Irskoj.
Sto mi mozemo uciniti u vezi stime? Tebi nece biti lako uciti bilo sto jer ti je tek deset godina. Ali mogla bi probati ovo. Sljedeci put kad ti netko kaze nesto sto ti zvuci vazno, zapitaj se: „Pripada li toonim stvarima koje ljudi vjerojatno znaju zato sto za to imaju dokaza ? Ili pak pripada onim stvarima u koje ljudi vjeruju samo zbog tradicije, autoriteta ili otkrivenja. A sljedeci put kad ti netko kaze da je nesto istina , zasto ga ne bi pitala : „Kakvih dokaza imate za to?“ Ako ti ne moze dati dobar odgovor , nadam se da ces pazljivo razmisliti prije nego mu povjrujes i rijeci.“
S ljubavlju, tvoj tata
Richad Dawkins, Vragov Kapelan, str.286-292
Post je objavljen 12.04.2010. u 22:57 sati.