Marketing
Autobus u plamenu i ostale lamentacije...
Jučer sam potpisala ugovor s jednom turističkom agencijom koju smo demokratskim putem odabrali da nam vodi djecu na "mini" maturalac. Onaj u osnovnoj školi.
U ugovoru piše da će "kvalitetnim smještajem" i "kvalitetnim prijevozom" osigurati maturalno putovanje tako da mi kao roditelji ne strepimo nad dotičnim. Hmmm... 
Nakon onog današnjeg događaja s autobusom koji je izgorio kao šibica, fala Bogu, s dječicom IZVAN dotičnog prevoznog sredstva, a ne UNUTRA - i bolje im je da butu dovoljno KVALITETNI.
No, što mi kao roditelji možemo uvjetovati pod tim pjesničkim nazivom u ugovoru???
Već godinama ugovaram / dogovaram prijevoz malih dijabetičara na more s nekim donatorima koji su voljni platiti prijevoz na ljetovanje kvalitetnim autobusom, s kvalitetnom klimom i vožnom po autoputu (nekad vam jednodnevni izleti padaju u vodu, kad vozač na svoju ruku ili u dogovoru s vlasnikom "opiči" vožnju lokalnim cesticama, pa djeca od programa na izletu vide samo vijugavu cestu i vrećicu (oni koji u međuvremenu ispuste dušu u dotičnu bljuv-plastiku)).
A poslije - piši kući propalo... 
Anyway, znam kako to ide sa seoskim prijevozom djece - sportaša, pogotovo onih nekih neprofitabilnih sportova. Jad i bijeda. 
Moj sin jedinac putovao je u više navrata po najvećim mećavama na utakmice (jedna je čak bila radnim danom u Bosni na što sam skoro pa dobila slom živaca) tako da ja nisam bila sigurna tko ga vozi, da li taj otac ima na automobilu zimske gume (makar u tim prilikama ni to nije bila neka garancija sigurnosti), da li voli popiti jednu prije i poslije vožnje i sl. sitnice koje su strašno bitne kad se radi o zdravlju / životu tvojeg djeteta. Koma.
O kvaliteti svakodnevnog prijevoza školske djece - nakon onog groznog smrtnog slučaja prije godinu i nešto u Slavoniji - opet nitko ništa. Dok se ne desi neka nova grozota....
Autoprijevoznici se pobunili da ih "miniramo" mi roditelj jer tražimo minimum starosti autobusa, vlast je opet zaobravila u ime lokalnog seosko - kumstvenog odnosa, a roditelji - obično tupi i glupi bez volje da se izbore za svoja prava ni ne znaju u kakvim im se krntijama voze djeca dva puta na dan!
I ne, nisam ljuta. Samo sam žalosna što tako malo polažemo - što mi kao roditelji, što državna općenito (uključujući lokalnu zajednicu u predstavniku gradonačelniku ili načelniku općine) - u živote ovog malobrojnog nam potomstva.
Nit radimo frišku djecu, nit čuvamo ovu postojeću... Tuga i jad. 
Post je objavljen 12.04.2010. u 21:07 sati.