Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/apatrida

Marketing

Sreća, kuc u drvo da zlo ne čuje.

Draga mala A.,
Evo ti sad moje muke. Ne čitaj. Suzdrži se.
U stvari sam jako sretna. Volim lijepe i nježne odnose. Ipak sam ja jedna vaga, iako ne vjerujem u horoskop.
Lijepa večer
Tako sam sretna radi moga sina.
I gledaj ti nju da ga ne spominjem često na blogu!?
A ako spomenem nešto iz njegova života ili događaja odjednom se sve zna i ja više nisam anonimna, iako kažeš da tu nema anonimnosti.
Svatko svakoga zna i sve se zna.
U moje doba bili su Spomenari. Svi su crtali gluposti. Ono najlakše. Tri palme na otoku(sreće) i zaklopljeni kut stranice sa nekim jednako glupim tekstom ili na zadnjem listu : tko te voli više od mene neka ovaj list okrene.
Rijetki na blogu (takva je to dobna skupina) znaju za takve priče osim ako ih nisu našli kod mame ili čak iz bakinih ladica. Sigurno su bili anonimni u jednom vrlo uskom krugu zainteresiranih.
Danas uz internet to je tako daleko kao srednji vijek.
I gledaj ti nju da ga ne spominjem?
Da se mene pita ja bih svu svoju djecu progutala da su uz mene, ali znam da trebaju svijet. Drago mi je bilo čuti da sam liberalna majka.
Moja je bila vrlo stroga. Za sve prigode bilo je pravilo koje je svijetlilo kao displey u mozgu i ako ga ne poslušaš ostaneš na vjetrometini zla, da ne spomenem oganj pakleni.
Jednom kad budeš majka, ako Bog da, znat ćeš što znači ne spavanje po noći i misli koje kao u najgroznijim morama prolaze glavom.
A ja sam kad sam bila njihovih godina patila za slobodom i zato sam je odlučila dati svojoj djeci.
Negdje sam i pogriješila. Kod njega nisam, bar mislim.
O dajte, dajte mi slobodu- ne znam odakle taj usklik- ne mogu se sjetiti, ali baš tako sam patila za slobodom. Što je vrijedio kavez pa makar bio i od zlata, a nije bio. Kavez je bio od strahova od zla koje je vrebalo sa svih strana, od same mene i moje znatiželje ( možda je tu bila u pravu, ali i nije, jer da sam htjela, mogla sam svega i svačega napraviti) i "što će drugi misliti" razmišljanja što je još groznije padalo mom jadnom biću kojeg nikad nije bilo briga što drugi misle.

Volim ja svog sina bez brige. Volim ga toliko puno da bih ga, kako se kaže, ljubavlju mogla ugušiti, ali znam da to nije za njegovo dobro.
Za njegovo dobro su druge stvari. Sreća što te voli i što ti njega voliš, njegove radosti koje idu uz posao kojim se bavi i još bezbroj onoga što radi s ljubavlju.

Ali, dosta je sentimentalnosti i prosipanja sreće na sve strane.
Uljepšala si mi stare dane. Želim ti da ih moj sin uljepša tebi.
Volim vas
T.....




Post je objavljen 12.04.2010. u 19:20 sati.