Marketing
Zumbuli u mokrim cipelama
U mokrim cipelama krijem
duboke tajne
smisao današnjeg ustajanja, i pranja zubi.
U svojim mokrim cipelama zatražit' ću novčić od prolaznika,
stati na ugao kraj svirača s talentom,
prikrpati se, drsko. Bosa, tapkajući po ostacima stakla zalutale boce.
Ne shvaćaju oni nas umjetnike, tješim ga.
Podnijet ću tu žrtvu. Osim toga, volim biti teatralna.
A ti ćeš poslati svoju ugaslu požudu kišnom Štrosmajerovom,
ah, osjećam se ružnjikavo kada me onako lagano odgurneš.
Ucijenit ću te svojim otplesajućim odlaskom, skačući,
poput majmunčića,
momak s gitarom obećao je podijeliti dobit ako otkopčam još jedan gumb.
Poslao si požudu, evo čujem je da dolazi, presporo,
a ja polako postajem bludnica, znaš kakva sam u proljeće i uz miris zumbula.
Ding; zavijam. Upropastila sam nastup. I umjetnik me mrzi.
Kriomice odlazim, sivom Štrosikom.
Ususret tvojoj požudi. Ugasloj.
Ja sam žena s potrebama.
Sutra ću se vratiti na trg i otkopčati još jedan gumb.
Zumbuli u mojim mokrim cipelama, izrasli iz ludih vrtećih nogu.
Jesi li ikad mislio da je to moguće?
Post je objavljen 12.04.2010. u 18:52 sati.