E, to su bila (moderna) vremena. Srce je znalo: kad čuje Pipi, u mašti se već spušta niz Velebit. Za mene teška dionica praćena strahom pred serpentinama, ali u podnožju planine već mi miris mora draži nosnice i točno znam koji ću badić prvi obući, od onih „nebrojnih“ posakrivanih u koferu.
Sjećam se, tj. ne sjećam se posebnih TV reklama, promocija, tzv. marketinga vezanog za naše more.
Znalo se:
A tamo, plavetnilo...“val se pjeni“ , a galebovi nebom sunce ljube.
I puno ljudi...kao da je cijela Europa došla pržiti svoje cijenjeno dupe na našem vrelom pijesku; a o narodima i narodnostima da ne pričam.
Gorio si danju, izgarao noću...a svatko je imao „svoj faktor“.
Ako ne vjerujete meni, čitajte I.J. Puku: Samer Tajm!
Post je objavljen 12.04.2010. u 14:46 sati.