Zahodi u Turskoj na prvi pogled izgledaju kao i kod nas. Tek kada se pusti voda za ispiranje uoči se razlika. Vode koja iscuri je znatno manje - nedovoljno da ispere i odnese ono što želimo ukloniti.
Nekoliko uzastopnih puštanja nije dovoljno, jer je vode svaki put premalo, pa se zaprljani papir samo uskovitla i ostaje plivati na površini.
Tako onaj koji je preživio smrtne opasnosti na ljetovanju u toj gostoljubivoj zemlji dolazi u opasnost da se smrtno osramoti pred onim od domaćina koji nakon njega rabi isti wc.
Prva je pomisao da je wc-uređaj pokvaren. Pobliže razgledavanje pokazuje da je naprosto drugačiji.
Podrobnije istraživanje otkriva da uz obrub školjke bliže zidu postoji neki plastični pipac poput klitorisa, a kad se sjedne na školjku, s desne strane je dovod vode na kojem je zavrtanj pogodno na dohvatu ruke. Na podu pored školjke je i košara za otpatke.
Drugačiji wc-uređaj zahtijeva i drugačiju upotrebu.
Nakon što se obavi recimo velika nužda, desnom rukom se odvrne dovod vode. Voda izlazi u vodoravnom mlazu iz plastičnog "klitorisa". Prstima lijeve ruke opere se šupak. Papirom se osuši stražnica, a ne obriše struganjem kako je kod nas običaj. Mokri papir odbaci se u koš za otpatke da ne bi začepio odvod.
Nama neuobičajeno, ali praktičnije i troši se manje vode nego je troše naši zahodi. Praktičnije prvenstveno zato jer stražnjica ostaje čistija nego ako je samo ostružemo, a ekološki prihvatljivije kada se prisjetimo koliko vode troše veliki gradovi kroz vodokotliće.
Europljani, zapadnjaci, sljedbenici kršćanske tradicije, šeću po svijetu kozmetikom urešenih lica i ukaljanih rektuma. Kultura koja je sklona skrivati lice istovremeno je čistija ondje gdje se ne vidi.