Marketing
...ljubav?!
Ja sam uvijek mislila (i još uvijek mislim) da je najbolje optimističnim ljudima, onima koji se ujutro bude sa rečenicom ''Danas je novi dan, danas je dan da se ponovo dokažem sam sebi'', i koji idu u krevet s kratkim ispitom savjesti i sa osmjehom na usnama. Ne znam, zvuči malo ''okrutan'' život, ali se takvim ljudima treba i diviti. Počinjati sve i sve završavati s osmjehom, nema ništa ljepše od toga.
Ljubavne boli su, kažu, najteže boli. Ja još uvijek nisam sigurna da je to tako. Toliko je tužnijih priča u svakodnevnom životu koje bole više nego one ljubavne (između muškarca i žene svakako).
Svako se bar jednom u životu na tome polju razočara i čini mu se da je nemoguće krenuti dalje, ili nastaviti gdje je stao. Sve radi tzv. ljubavi. Postoje i gore situacije u životu od ''nesretne ljubavi''.
Sve prave ljubavi su tužne, rečenica koja je sigurno dobro poznata svima. Uzmimo za primjer samo Romea i Juliju. Prestati se borit i ubit se, rad ljubavi? Ubit se svojevoljno, rad ljubavi? Ljubav ne ubija, ubija strast.
Tužne ljubavi, krajevi veza, nemogućnost imati nekoga koga želiš, i padat u depresiju zbog toga. Jel to radi ljubav? Zar nije logičnije da te ta ljubav tjera naprijed, da ti daje snagu i da te čini jačim? Zar ljubav, tako veliki i lijepi osjećaj može uništiti čovjeka?
Ako nemamo nešto šta želimo, tu je samo povrijeđen ego, ponos ili nešto drugo, i iz toga proizlazi depresija, nesanica i sve ostalo što ljudi pridodaju kao siptom tužnoj ljubavi. To je onaj period ''Kako se to meni moglo dogotiti kad sam...''. To nije ljubav.
Ljubav ukoliko je prava ni u jednom slučaju ne može biti tužna jer ona traje zauvijek.
Ja ne vjerujem u ljubav. Sve dok on ne dođe. A do tad, čekam ga. :D
Najveća pusa mojim curkama[ana,petra],peri, i zvonetu < 3
Post je objavljen 12.04.2010. u 01:10 sati.