Marketing
Majmun mi je rođak
Bila sam danas u Krapini, u novom muzeju.
ODUŠEVLJENA SAM.
To je definitivno jedan od boljih muzeja koje sam posjetila tjekom života (a posjetila sam ih dosta) i vjerojatno najbolji muzej u Hrvatskoj trenutno. Obavezno, najobaveznije otiđite tamo. Ne mora vas zanimati geologija i paleontologija sa antropologijom, ali sigurno ćete sve to gledati drugim očima kada otiđete tamo. Pohvale arhitektima koji su to lijepo ukomponirali u prirodni okoliš te su arhitekturu prilagodili muzeju, a ne kako se to često događa da se muzej prilagođava arhitekturi. Ovdje se vidi da su arhitekti itekako surađivali sa onima koji su osmišljavali stalni postav.
Prikazano je najbitnije, nismo udavljeni činjenicama, pogođena je esencija povijesnog prikaza. Sve je prozračno i maksimalno funkcionalno. Interaktivno i zanimljivo, ali se opet s druge strane nije pretjerivalo. Nije preveliko da vam je dosta nakon nekog vremena, nije niti premalo da imate osjećaj kao da niste niti bili u muzeju. Dio ste priče, doslovce kroz povijest hodate, a neću vam otkriti kako da vam ne pokvarim iznenađenje.
Otišla sam tamo bez ikakvih očekivanja, sa mutnim sjećanjem na stari muzej i one tri i pol sobe u kojima su se nalazili eksponati. Danas sam ušla u jednu prekrasno osmišljenu priču koja će biti zanimljiva svakome.
Dolazak tamo je iznimno jedsnostavan, od Zagreba ima nekih pedesetak kilometara (kilometar manje – više), ja sam išla svojim autom, autocestom A2 (to je ona za Maribor) izađete kod Krapine, cestarina je 21kn. Ali ako ste posebno avanturistički raspoloženi uvijek možete malim cesticama preko Zagorskih brega. Do muzeja dolazite prolaskom kroz sami grad, ali to je iznimno jednostavno, naime putokazi su doslovce na svakom raskrižju. Nema šanse da fulate.
Znam da je muzej tek nedavno otvoren, ali žao mi je što se više ne reklamira i ne potiče ljude da ga posjete. Svakako se ima što za vidjeti. Inače ulaznica za studente je 25 kuna.
Za više informacije evo link ovdje pa čitajte detaljnije. Slika nemam iz unutrašnjosti muzeja budući da se ne smije slikati, a izvana imam nešto sitno, no iskreno ne da mi se sad to uploadat.
Na povratku smo sišle s autoceste i skrenule za Oroslavlje u čuvenu pizzeriju Oro-Goro. Dobar glas se čuje i s ove strane brda. Već dugo nisam jela tako dobru pizzu, a budući da je dolazak do tamo jednostavan, još će me vidjeti tamo. Pala je odluka da se vratimo u Zagreb preko Medvednice i tu sam se ugodno iznenadila kada sam vidjela da je zagorska strana brda, što se ceste tiče, u boljem stanju nego ova naša. Iako je cesta dvosmjerna (s ove strane je jednosmjerna) bilo mi je ugodnije voziti se njome nego s naše strane. Dugo nisam prolazila onuda, a samostalno se nikada nisam tamo vozala, i zapamtila sam ju u jako lošem stanju. Psihički spremna na rupe došla sam na cestu u odličnom stanju.
Dakle ako nemate pametnijeg posla vikendom, obavezno se odvezite do Krapine i pogledajte muzej, na povratku ne morate u Oro-Goro (iako najtoplije preporučam), ali obavezno se zaustavite u nekom zagorskom restoranu, i sami znate da nećete požaliti.
Definitivno ću ponovo u muzej, prvom prilikom ću male bratiće odvući tamo da se educiraju. A trebala sam ići na Plitvice danas, odgodismo zbog lošeg vremena za neki idući vikend. Dobra nam je bila zamjena... 
p.s. što se tiče imena bicikla, hvala na prijedlozima, još sam u fazi kontempliranja, kada donesem konačnu odluku, bit ćete informirani :)
Post je objavljen 11.04.2010. u 22:06 sati.