Ponekad pomislim da život nema smisla.
Ponekad mislim da su uzaludne sve suze, trpljenje,
kušnje, borbe.
Ponekad mi dođe da odem na vlak i odem…
Daleko, daleko od svih. Želim čuti zvuk tračnica.
Promatrati ljude koji stalno negdje žure, a ja, ja…
U vlaku i divim se svemu, drveću, prirodi, zelenilu…
Želim pobjeći od sviju pa čak i od same sebe, a onda se u trenutku…
zapitam… ima li to smisla!?
I tako vozeći se vlakom, razmišljam o tome
kako je moj život samo »kratko« putovanje.
Prva stanica mu je Zemlja, a zadnja NEBO!
O Bože moj, kamo mi je poći….?
Zbunjena sam, potresena i dosta mi je svega!
Želim Te slijediti, a toliko toga me priječi da Ti se na trenutak
približim i kažem:»VODI ME!«
Bojim se Stvoritelju moj….. Bojim se ponekad da ćeš me napustiti,
da ćeš mi okrenuti leđa i da ću ostati sama…
Znaš, moj život nema smisla bez Tebe.
Oprosti mi što si morao toliko trpjeti za mene.
Oprosti mi što Te tako često pribijam na križ svojim grijesima…
I tako, iz dana u dan »putujem« i ne znam kamo...
Razmišljam Bože, kada će doći kraj mojim patnjama, kada će doći dan mog
potpunog predanja Tebi, kada će doći dan kada ću uistinu biti
POTPUNO SLOBODNA,
oslobođena od svih okova, robovanja, navezanosti i »bježanja« od svoje obitelji.
Vjerujem u Tebe, moj najbolji Prijatelju,
vjerujem da me nikada nećeš ostaviti,
vjerujem da ću se s Tobom boriti i na kraju POBIJEDITI!
Moj život je borba za Tvoje Kraljevstvo!
Tvoj pogled mi govori da ću uspjeti pobijediti samu sebe i na kraju reći:
Imalo je smisla padati, plakati, žrtvovati se, moliti…
Osjećam Tvoju snagu Gospodine!
Osjećam kako me neizmjerno ljubiš!
Osjećam kako želiš da Te nastavim slijediti…
I sada promatrajući samu sebe,
i ljude oko sebe,
zahvaljujem Ti na svemu što si mi dao, što mi daješ i što ćeš mi dati.
Ponekad se uhvatim kako opet strepim što će sa mnom biti….?
Ali sada se više ne bojim, jer imam svog najboljeg Prijatelja koji mi nikada neće
okrenuti leđa, nego će me koliko god budem padala,
primiti kao svoje dijete u svoj naručaj…
Ondje sam sigurna!
Činilo mi se ponekad da mi život nema smisla…
ali sada – sada kada sam se odlučila boriti…
kada sam našla svoga Prijatelja Isusa…
ON JE POSTAO ŠTIT I SMISAO MOG ŽIVOTA!!!!
Preuzeto iz novog broja časopisa "Vrijeme srca".
Post je objavljen 11.04.2010. u 11:57 sati.