Marketing
Večera kod Senka
Ljubav ide kroz probavni trakt i tako sam skoro pa oprostila Senku Karuzi težak udarac nanesen tijekom godišnjeg odmora 2007. On to još ništa ne zna, ali svejedno, vidim kako bi se mogli pomiriti i jednog dana zajedno u Maloj Travni okretati srdelice na gradelama dok se hladimo bevandom, na primjer.
Naši Hans van den Broek i Jasuši Akaši bili su Gastronomadi u svom Klubu. Restoran u Europskom domu drže već nešto malo više od godinu dana, a pohodila sam ga 3-4 puta. Patrola okusnog pupoljka nije se još oglasila iz dva razloga. Prvi, zato što su mi ralje svaki put bile brže od prsta na okidaču i nikad nisam stigla uslikati oblizeke. Drugo, zato što su mi Gastronomadi simpatični, dragi i bliski po gastrosvjetonazoru pa nekako radije čekam da se izbruse i poprave neke nedostatke prije nego što ih kritički podastrem na ekran (V-E-Ć-E P-O-R-C-I-J-E, M-A-Nj-E C-I-J-E-N-E!). Nu, ima restoran i mnogo dobrih strana. Jedna od njih su opuštenost i klupska atmosfera, iz kojih proizlaze zanimljive tematske večeri petkom, kad slože jedinstven i poseban meni za ručak i večeru, u čast određene namirnice, vina, gosta, što god da ih inspirira. Nažalost, gastrotulumi petkom nisu mi suđeni što zbog beskunice, što zbog istodobnog igranja pub kviza. Zato mi je srce ustreptalo kad su jednu takvu večer, zbog Uskrsa, pretpostavljam, pomaknuli na srijedu. U goste im je dolazio Senko Karuza i znala sam da to ne smijem propustiti jer će čudnovati bradonja kuhati čudesa. A bila je to i neka moja intimna osveta ("Ha, vidiš da ćeš mi ipak kuhati! Pa makar ti za to masno platila i bila samo još jedno anonimno gladno grlo u hrpi!")
Krcat klub, dobro raspoloženje, morske delicije u zraku. Konobaru nije bilo teško nagovoriti nas na aperitiv, Claijevu grapu. I onda je počelo. Senkova čarolija u sedam slijedova i mala abeceda viške kuhinje.
1. Hib u orahovcu. Smokvenjak, je li.
Slastan i sočan početak.
2. Panceta od tune žutoperke na mladoj kravljoj skuti
Nevjerojatno što se sve može od dobre ribe.
3. Pogača sa škoja. Što će reći - komiška pogača (viška nema paradajz). Klasika. I najbolji hrvatski snek s nogu, ako se mene pita. Nažalost, spržila sam je blicom pa slika nije za pokazivanje.
4. Morski pesek u bešamelu uz palamidu u kaparima.
Opet me blic zeza. A na tanjuru čista riblja poezija.
5. Senkova riblja juha.
Esencija mora. Falio je još samo luftić s Čehom u tanjuru.
6. Pašta fažol na brujet.
Legenda više kuhinje i topla okrepa u pravom trenutku, kao svadbeni gulaš.
I onda veliko finale...
7. Riba iz škrovade.
Odnosno, protvana. Grdosija od grdobine, ako me pamćenje načeto vinom služi. Ovo je pak bilo kao svadbena torta. Grgur reže pred svima i stavlja nam na tanjuriće, a ti moliš da tvoj stol bude što prije na redu. Saft, krumpir, začini, masline... Savršenstvo.
Epilog:
Gastronomadi zbilja imaju šmek za vina i to je prokletstvo. Jer se čaše ne prazne. Vugava Lipanović, Pošip Krajančić, Plavac Plame Vujnović... I onda te lukavci još počaste biskom za kraj!
I tako čovjek ostane na večeri 5 (pet!) sati, koji prođu brzinom jednog albuma Ramonesa. I spiska pare namijenjene podmirivanju poreznih obveza. Ali na kraju se Senko vjerojatno zadnji slatko smijao i "osveta" mi se obila o glavu. Naime, idući sam dan ujutro branila magisterij i plan svakako nije bio maratonska večera, vinski overdose, povratak kući u sitne sate i dvije tabletice protiv nesanice. O, da, loša kombinacija. Ali što bi rekao moj mentor: sat vremena blamaže, titula za cijeli život. Možemo reći da sam je retrogradno proslavila kod Senka.
I sad se osjećam otprilike ovako:
Post je objavljen 10.04.2010. u 20:44 sati.