A stvarno je čudno,
vidjeti ljubavnika bosog u
papučama kućnim,
u pidžami friškoj, sa treće
police ormara lijevo, kako
pažljivo barata novostečenom
vještinom upravljanja programima
veš mašine, i dok brižno odvaja
šareno od bijelog, na zidu tamo
desno još uvijek visi slika
bivše žene kako radosno ljubi
zauvijek njihovo dijete, i namjerno
ignoriram
umazane prozore kroz koje se naviruje
gomila prozora zgrade prekoputa, i
još nimalo propupale, gole grane
suhonjavog drvoreda u sredini.
A bit će ljepše kad prolista, jer onda se neće vidjeti ta zgrada,
obećaje mi...
Post je objavljen 10.04.2010. u 19:04 sati.