Marketing
Ne želim vam naslovom pokvariti spoznaju
Dakle, potaknut zapisom našeg barbe (a nije barba L.), ispričati ću vam jednu priču:
Jednom davno, odluči kralj jedne male države kako je došlo vrijeme da i on ima svoj portret izvješen u velikom predvorju dvorca, kao i svi ostali kraljevi prije njega.
No, nevolja je bila što je kralj bio bez desnog oka, imao grbu, bio šepav na lijevu nogu i imao kljastu desnu ruku.
Prvi slikar koje poduhvatio tog zadatka prikazao je kralja bez svih tjelesnih nedostataka:
- Pogubite ga! ne želim stvarati lažnu sliku o sebi, želim da se iz mog portreta vidi tko sam i kakva sma ličnost!
Slijedeći slikar, upoznat sa gorkom sudbinom svog prethodnika kralja naslika upravo onakvim kakav jest:
- Pogubite ga! Ova slika pokazuje samo moju vanjštinu ne i moju plemenutu nutrinu i veliku dušu
Treći slikar, odluči slijedeće:
- okrene kralja tako da mu se nije vidio povez preko oka
- poklekne ga, tako da se nije moglo raspoznati da je šepav
- postavi ga pored drveta tako da mu je grba bila iza drveta
- u ruke mu postavi luk i strijelu tako da je desnom rukom napinjao luk te se nije vidjelo kako mu je ruka kljasta
- nazove sliku "Kralj u lovu"
Tako se rodio soc-realizam!
E, sad, znate li gdje danas ima najviše tog i takvog socrealizma? U vijestima i dnevnicima naše nacionalne televizije u trenucima kada se prikazuje rad državnih organa... koji, btw, čekaju na presađivanje...
Post je objavljen 10.04.2010. u 06:43 sati.