Shut down.
Kraj i početak su uvijek jednato isto.
Nakon dva tjedna stresa i umišljenih problema, sad smo kao, slobodni.
A nisam. Jer me još uvijek panično strah mnogih odgovora. Ne, ova večer je tek početak.
Ping i pong.
Da, lagala sam. Lažem cijelo vrijeme. I kaj onda?
U zadnje vrijeme imam neutaživu potrebu za snom. Mogu spavati od sedam navečer do devet ujutro.
Sad se još i hvalim. :)
Ali stvarno ne razumijem, te male kotačiće koji se vrte negdje iza, zbog kojih će nekad biti mir, a nekad nered.
A poante svega su uvijek nekakve glupe male sitnice. I pomislim, mgz, sve to zbog toga???
Opet lažem. Ne pomislim to. Pomislim nešto tipa "uf, kakve je odvratne cipele obula. Ima ružne noge. Liče na moje.
Sva sreća da su cipele tolko kričave da nitko ne gleda noge.".
Yeah, trenutno sam opsjednuta svojim nogama i zašto su estetski neprihvatljive.
Dumbass.
Sad kad sam to javno napisala, mogu od srama zauvijek izbrisat te ideje iz glave. :)
Malo sam opsjednuta ljepotom. Kao doživljajem. I onako površno.
Činjenica je da ona nije danas izmišljena, kao nešto čime nas šopaju mediji.
Većina pozitivnih izmišljenih likova su jako lijepi. U 1001 noći su skoro svi doslovce "lijepi kao mjesec".
Ok, ljudi su skloni bježati od stvarnosti i izmišljati kojekakve naivne pričice.
Ali ova se provlači prilično dugo i prilično uporno.
Prošli odlomak je posve glup, i htjela sam ga izbrisati.
Ali nekad imam potrebu objaviti nešto glupo, za što znam da se ne će nikome svidjeti niti će uživati u čitanju.
Čisto da stvari ostanu realne.
Da popustim, barem jednom.
Laku noć, svima.
Post je objavljen 09.04.2010. u 20:11 sati.