Marketing
I ja bih u registar hrvatskih branitelja!
Skupljao sam cro-army sličice od 1991. Falio mi je samo topdžija na stranici tri i bacač raketa na stranici osam.
Bio sam na premijeri filma "Božić u Beču", a u mome razredu u osnovnoj školi bile su izbjeglice. S jednim od njih sam čak i sjedio od studenog 1992 do travnja 1993, kad sam premješten jer sam prepisivao od njega. U stan do mojeg uselila se druga ekipa izbjeglica, s kojom sam često igrao Commodore 64. Svojedobno sam čak s nekima išao i u posudbu kompjuterskih igrica blizu Mesnićke ulice.
Hrvatskim braniteljima poslao sam dva puta svoje slike koje smo radili na satovima likovnog odgoja. Radi se o idućim rukotvorinama: "Mrtvi Milošević" (pastela), "Hrvatine, naprijed" (vodene boje), "Zarobljeni Čede" (flomaster), "Neprijateljski klaunovi" (miješana tehnika pastela i flomastera- nisam znao što trebam donijeti u školu). Siguran sam da su im digle moral, i povećali borbenu učinkovitost.
Tijekom rata, jeo sam čokolade domaćih proizvođača, čime sam povećao ekonomski doprinos zemlji u ratu. Imao sam 100 petardi piratica, koje sam namjeravao bacati na avione ako bi napali Zagreb. Tijekom bombardiranja banskih dvora, igrao sam monopoly sa svojom obitelji u podrumu, 1000 metara zračne linije od predsjednika Franje Tuđmana.
Dok je trajao vojni mimohod na Jarunu, petnaest sam minuta salutirao pred televizorom. Onda sam se išao igrati.
Oružje sam marljivo održavao svaki dan. Uredno sam spremao plastične puške u svoju oružarnicu, tj. drveni ormar u dnevnoj sobi. Rat je prestao, a imao sam tek jedno uništeno oružje, kad je moja majka slučajno stavila plastičnu pušku "Transformers Autobot Gun" pored upaljenog kamina. Malo se otopila cijev.
Mislim da se iz navedenog jasno može vidjeti da sam zaslužio status hrvatskog branitelja, te da imam pravo na povlastice.
Post je objavljen 08.04.2010. u 21:06 sati.