NAPOMENA: Obavezno članak čitati polako, i slušati gore priloženu pjesmu... radi jačeg efekta, oni koji brže čitaju shvatiti će gušta koji im se sprema iza druge polovice teksta...
Naletio sam na članak na Moj Posao - NET Generacija i... hm... iako nemam često s čim razmišljati... pronašao sam način kako premostiti tu prepreku i razmislio sam o temi.
Sada ste osuđeni na čitanje tih mojih razmišljanja, te molim osobe slabih živaca, boljeg imovinskog stanja, slabijeg zdravlja, višeg tlaka, nižeg šećera, proširenih vena, suženih pogleda, kompleksa veće vrijednosti, introvertirane, imatelje ESP, na izdisaju, u usponu, i sve ostale na vrhuncima ili u depresijama da ne čitaju dalje ovaj napis jer bi im mogao utjecati na njihov daljnji život, pa ma u kome smjeru isti do sada išao, gore ili dolje... (pada mi na pamet lift iz priče o Gabrielu, ali to je, kako sama rečenica u ovoj zagradi i govori – sasvim druga priča)
Dakle, prema izvoru iz časopisa "The Economist", postoji takozvana NET generacija.
Odmah da se razumijemo – prvo, članak na portalu Moj Posao pročitao sam tek toliko da sam dođem do ideje kako imam koju progovoriti o toj temi, tako da sam članak možda pročitao i krivo, a drugo, sam izvorni članak u navedenom časopisu – nisam pročitao, niti u njegovom online obliku, a pogotovo u njegovom papirnatom obliku.
Tako možete odmah zaključiti kako izričem samo svoje mišljenje, potaknut letimično pročitanim sadržajem.
E, prethodna dva odlomka se obično nazivaju "disklejmer"... ili disclaimer ili izjava o odricanju (još jedan nespretni prijevod sintagme koja na engleskom ono jako dobro zvuči (no, tako dobro zvuči i spa-wellness), ali je totalno neprevodiva u jednoj riječi (kao što je to i slučaj sa spa-wellnessom, jel' tako), ali ju se može koristiti i u dobre svrhe, ali i u sasvim pogrešne.
U koju sam ja svrhu upotrijebio sintagmu disclaimer, prosudite sami.
Hmmm... disklejmer?!? Disk-lejmer? Znate što je disk, bez obzira u kojem kontekstu, zar ne? Pretpostavljam da je odgovor pozitivan... no... a znate li što je lejmer?
Sada to, barem ne u ovom odlomku ovog zapisa to nećete saznati, ali, evo vam hint (opet jedna jeko lijepa starohrvatska riječ, jel' tako?) – to lejmer dolazi od engleskog izraza "lame" [lejm], što znači... ehhh... sad ide džoker "pitaj Google"... gle, pazi, bogati... osakatiti, a kao pridjev – bangav, šantav, hrom, šepav, neubjedljiv (u prenesenom značenju), dočim u slengu (viđu čisti 'rvacki, bogumi) vezanom uz računala, ta riječ znači nešto kao "osobu koja jednostavno nije baš na čistu s tim kako što radi i kako se što koristi", odnosno osobu koja je sušta suprotnost hakeru
Gle sranja, ipak sam i o tome progovorio... hja, tko radi taj se i zajebe... reče jež i siđe s četke.
Nego, ummm... a, da, NET Generacija...
Možda bi bilo uputno pročitati ova dva djela: "Born Digital" (J.Palfrey, U.Gasser) i "Digital Natives, Digital Immigrants" (M.Prensky), ali u nedostatku pročitanog, filozofirati ćemo malo o pojmu NET Generacija (u daljnjem tekstu Ngen, bez deklinacije)... ili kako bi rekao moj dobra prijatelj – malo ćemo projodlati...
Dobro, dakle Ngen su osobe rođene u osvit osobnih računala, pa do početka svesvjetske netizacije polovicom devedesetih. Tako barme autori gore navedenih knjiga.
Različite su klasifikacije korištene za razne generacije.
Ako me bijedno pamćenje služi, a služi me, iako kojekako, dobro diferencirane generacije su:
- Djeca cvijeća - rođeni četrdesetih prošlog stoljeća, u "najboljim" godinama u šezdesetima, a sada su već na zalazu, korak prema starosti
- djeca Djece cvijeća, rođeni upravo tih šezdesetih kada su Djeca cvijeća bila u naponu mladalačke snage – Generacija X – izgubljeni, i kojekako etiketirani – ponosan sam što pripadam upravo toj generaciji – jer mi sada vladamo! (ne, uopće niste osjetili niti trunku hvalisavosti u ovoj rečenic, zar ne?)
- Generacija Y, djeca Generacije X (kako čudno, zar ne?) ili upravo Ngen!
Ngen, ljudi koji su odrasli sa računalima, ljudi koji, kako piše, tamo gdje bi njihovi roditelji pisali referate, na uvid daju video uratke i powerpoint prezentacije... nnnda... ljudi koji Facebook shvaćaju kao najnormalniju stvar, i tako dalje i tako dalje i tako dalj, rant, rant,rant, jodl, jodl, jodl...
KRIVO!
MI, Generacija X smo ti koji smo odrastali uz računala!
Kako su rasla računala, tako smo rasli i mi.
Imao sam 6 godina i stiskao se u kut kada je išla obrada podataka u CINF-u... zašto? – zato jer je operater u bušač kartica umetnuo tri kutije u bateriji i krenuo snimati netom skompilirani program... a potom se, kojih deset minuta kasnije, upalio linijski štampač i počeo pljuvati stotine 380x12 beskonačnih prugastih listova sa perforiranim vodilicama, a na njima je bio, kaj ja znam... obračun plaće za Varteks, valjda... razina buke? 120 db u tišim predjelima... temperatura? +16 kod samog računala, +19 u prostoriji sa dva terminala prema SRCU (modemska veza od, valjda, 1200 bit/sek)... volumen računala? 6 kubnih metara... radna memorija? 640 KB, možda i više, nije bio PC... diskovni prostor? 20 MB disk-pakovi, svaki sa 5 ploča, težine valjda 10 kila.
Imao sam 15 godina i sjedio pred Delta Partnerom, u ruci držao 5,25" floppy sa operativnim sustavom i FORTRAN-om, a na stolu je bio drugi 5,25" floppy sa progamom u FORTRAN-u...
Imao sam 16 godina i sav ushićen gledao MicroVAX koji podržavao istovremeni rad 32 terminala, imao 2MB RAM-a i 200 MB harda, proširivo do 3GB!
Imao sam 17 godina i radio na PC AT računalu sa dvije(!) floppy jedinice od kojih je jedna stalno u sebi imala DOS!
Imao sam 17 godina i išao na Interbiro-informatiku gledati nove UNISYS mainframe kompove pogonjene BTOS-om, sa 32 MB RAM-a i dva (!) čvrsta diska od po 125 MB!!!
Imao sam 18 godina i čeznuo za 286-icom, susretao se sa prvim 386-icama...
Imao sam 19 godina i doma je "prela" 286-ica, sa 20MB hardom, 640 K RAM-a, DOS 3.3 je bio zakon, a glavni hit je bio 720 KB 3,5" Floppy.
Imao sam 21 godinu i frend me posjeo pred svoj novi stroj, 486 sa matematičkim koprocesorom, 20MB RAM-a i 150MB hardom... zvijer visine 75 centimetara koja je stajala na posebnom postolju... monitor? Philips 14", u boji... OS? DOS 5.5!
Imao sam 23 godine kad sam se zaposlio... firma je imala, slovima i brojkom, 4 računala... 3 386-ice i 1 486-icu sa Win 3.11 for workgroups!
Onda su došli Pentiumi... pa sve viši taktovi, sve više RAM-a, pa...ovo, pa ono...
Imao sam 29 godina, prvi prosinac te godine.... prvi sam zapravo put čuo ovaj famozni zvuk:
i to na 19200 bit/s... US Robotics Spotrster, nazivne brzine 33 kbita (koji me služio do ADSL-a 2004-te) se slavno prikačio na HTNet!
Počela je HR-Internet ludnica... čitao sam USENET, malo surfao (nije da se baš imalo kud)... ali sam propustio zlatno doba BBS-a,... doba opskurnih tekstualnih browsera i slično... prvi moj browser je bio Internet Explorer 5.0...
E, onda je došao T-com, prodao tisuće strojeva sa Windows Me i AMR-om umjesto modema i počelo je zlatno doba "Hoću Internet!"... i sve se pokvarilo... sve je otišlo u vražju mater...