Nisam dugo prolazila ovim svijetom i ostavljala svoje tragove.
Toliko se toga nakupilo, ali ja kao da sam zaboravila pisati, plakati, osjećati...
Ponekad mi se čini kao da ću se potpuno slomiti, ali suze ne kvase moje lice niti se čuje onaj bolni vrisak...NIŠTA.
Koliko puta srce samo prepukne zbog ljubavi, ali ono se uistinu slomi kada mu se oduzme san, kakav god on bio. Meni su davnih dana ukrali moj san.
Praznina je zauzela mnogo toga u mom životu, ukoliko je moguće da praznina zauzme bilo što. A ostatak su tek neka sjećanja, blijedi otisci prošlih dana.
Tek ponekad, zvuk one dobro poznate stare pjesme dopre do mene, onda kad sklopim oči i kao da osjetim onaj miris koji godinama pamtim i opet ono sve...i tako malo nedostaje, tako malo.
A to malo je ipak previse, previse da bi...
Da...previse...
Ipak je ovo jedan od onih snova što se brzo ruse...
Post je objavljen 08.04.2010. u 16:47 sati.