Da, ovo pisem tebi, samo tebi.
Jedno znam - procitat ces.
Jedno se nadam - da cemo opet poceti biti ono sto smo bili prije dvije godine. To, to i samo to...
Nemoj izmisljati razloge, ne pokusavaj kriviti mene, budi iskren barem prema sebi kad vec prema meni neces..
Nije mi jasno zasto samog sebe pravis budalom pred svim tim ljudima, zasto dopustas da nad tobom (jos uvijek) vladaju stvari koje u tebi ubijaju i onu zadnju truncicu covjeka koja je ostala.. Nikad neces moci shvatiti i zao mi je zbog tog..
Gadi mi se kad te vidim u onakvom stanju, gade mi se tvoje rijeci, gade mi se tvoja djela kojih ni sam nisi svjestan, kojih se sad vjerojatno i ne sjecas vise..
Znas da i nadalje volim tvoj dah na kozi, volim kad osjetim da se smijesis dok te ljubim, volim nacin na koji me dodirujes, volim kad mi lezis na grudima, volim spavati pokraj tebe dok me grlis, volim jer me jednim pogledom katapultiras u drugi svijet...
I da, bila sam razmisljala.. sta bi bilo kad bi bilo.. I malo je falilo, jos jedan otkucaj srca i bila bih tvoja, imao bi me. Ali stani, hej, ona tvar u glavi ti salje pogresne signale
Pa, sine Brute, sta bi tek da me mrzis?
Kako ocekujes da cu ti se otvoriti, da cu ti sebe dati kad ni sam sa sobom ne mozes izaci na kraj, kad ti je jedini spas zatupljenje raznoraznim supstancama?
Prestani gubiti glavu, ne osvajaj neosvojivo. Krv nije pura, znas.
Post je objavljen 08.04.2010. u 13:37 sati.