Marketing
„last minute“ igranje minutama
DOKUMENTI
O
ODNOSU
Subota. Letimo za Antalyu. Prethodno je gospođa supruga nekoliko dana prekapala po internetu gdje bismo mogli otići za školskih paznika. Napokon je pronašla gotovo nevjerojatnu „last minute“ ponudu: hotel s pet zvjezdica u Turskoj, mnoštvo atrakcija i zanimljivosti u okviru hotelskog kompleksa, put avionom i autobusom, smještaj, hrana i piće, sedam dana, sve zajedno – dvije tisuće kuna po osobi. Šest tisuća za nas troje. Za tu cijenu ne bi uspjeli provesti toliko dana ni na Jadranu. Uplatili smo karticom preko interneta, a kada smo sat vremena kasnije išli provjeriti da li je uplata prihvaćena, otkrili smo da isti paket-aranžman za troje već poskupio na četrnaest tisuća kuna.
U skladu s „last minute“ filozofijom u petak sam se sjetio da, obzirom da krećemo s djetetom na put u inostranstvo, ne bi bilo zgorega svratiti do HZZO-a i srediti da nam zdravstveno osiguranje vrijedi i u stranim zemljama. Srećom sam našao mjesto za parkiranje ni pedeset metara od ulaza u podružnicu HZZO-a gdje sređujem sve što imam s njima i uplatio da mogu sat vremena. Moja pustolovina u Jukićevoj završila je za pet minuta. Portir na ulazu je rekao:
- Trebate ići u Branimirovu 37.
Da bih došao do podružnice u Branimirovoj parkirao sam u Branimir-centru. Naravno da mi ondje više nije vrijedilo što sam dvadesetak minuta ranije uplatio sat vremena parkiranja Zagrebparkingu. Odšetao sam stotinjak metara do podružnice HZZO-a i ondje na vratima zatekao obavijest ispisanu rukom:
Vratio sam se u garažu u Branimir-centru nakon dvadeset minuta, ali sam svjednako morao platiti kao da sam bio ondje sat vremena.
I tako sad letimo u subotu u Antalyu i nadam se da narednu sedmicu nikome od nas troje neće zatrebati nikakva zadravstvena usluga. I imam dovoljno vremena da premišljam...
Kakva je to zemlja, kakav je to sistem gdje kad mogu od tebe išta naplatiti sve uvijek savršeno radi, a kad ti očekuješ ili trebaš nešto za sebe, u ništa se ne možeš pouzdati? Zašto Zagrebparkingu za pet minuta parkiranja treba platiti cijeli sat? U slijedećih pedeset i pet minuta imaju priliku naplatiti za isto mjesto još nekoliko puta... U suštini to je isto kao da se zakonski omogući da netko proda isti stan istovremeno nekolicini osoba. Zašto se u Branimir-centru za dvadeset minuta korištenja garaže mora platiti kao da sam ondje bio cijeli sat? Sistem kontrole je dovoljno pametan da zabilježi u sekundu kada je netko došao i kada odlazi; kako to da nije dovoljno pametan preciznije izračunati i naplatiti koliko je stvarno dužan? I jednima i drugima konvenira da se prave bedasti, naivni i nespretni dokle god na temelju toga mogu zaračunavati više nego im po bilo kojoj pravdi pripada.
Mogao sam postupiti pametnije, zvati mobitelom i tako bih uštedio novce potrošene za plaćanje parkiranja, ali i telefonom bih saznao samo da ured u Branimirovoj nakon podneva ne radi, te da ne stignem platiti osiguranje za put. Po svemu su oni trebali raditi do kraja uobičajenog radnog vremena. Ako je iskrsnulo nešto zbog čega im to nije bilo moguće, trebali su obavijestiti sve zainteresirane da se tomu mogu prilagoditi. Da su dan ranije platili oglase na cijelim stranicama „Jutarnjeg“ i „Većernjeg“, nitko im ne bi imao što zamjeriti. No da im netko nešto takvo sugerira samo bi ga pogledali kao na izgubljen slučaj jer svi su oni uvjereni da ljudi postoje samo radi njih, a ne oni zbog toga da bi činili usluge ljudima. I dokle god ih nitko, ili dovoljan broj ljudi ne upozorava da je to duboko pogrešno, dokle god se dovoljno ljudi ne buni, zaista je tako.
Ne postoji ni teorijska mogućnost da mobitelom uplatite parkiranje i dobijete uzvratnu poruku „Zagrebparking je odlučio bez objašnjenja ne naplaćivati parkiranje na području grada od petka u podne do utorka navečer“. Kada su njihove prćije u pitanju nema posustajanja, odstupanja ni milosti. Nemojete se zavaravati da je „Zagreparking“ jedno, HZZO drugo, a Branimir-centar treće. Sve su to dijelovi istog sistema. Prividne neusklađenosti sistema vrlo usklađeno lupaju po džepovima onih koji su im prepušteni na milost i nemilost.
Sve to je još jedan od razloga zašto smo, da bi se odmorili, odabrali otići daleko, što dalje, i to da ostanemo što duže, makar i bez zdravstvenog osiguranja.
Post je objavljen 07.04.2010. u 20:23 sati.