hodam nekim ulicama, gledam lica, dok sunce mijenja svoj napon.da kažem da širim dlan i stiskam ga kao da te lovim za tvoj, može zvucati neistinito ili djetinasto neozbiljno, ali da, igram se tako sam sa sobom. osjećaj ludog zaljubljenog djeteta izbija mi osmjeh na licu, pa se ti ljudi koji prolaze pored mene valjda čude laganom ludilu koji titra na mom licu, i osmjehu tipičnog za onog koji je u svom nekom svijetu. ah, a da se samo sjete svojih osjećaja kada su zaljubljeni. naravno, oni koji jesu bili.jer mnogi nisu nikad, samo su se zavravali.ili žudjeli. ili jednostavno bili napaljeni. a ljubav, ono što imamo, je više od napaljenosti, seksa, čiste želje. da bi čovijek riječ rekao protiv nje, hah. ona je stlani pratilac i u tangu sa tim osječajem potrebe, kod nas, ljubav i seks plešu skupa na zvucima argentine. kod nas se dlanovi znoje od sreće kad smo skupa, a i od nemogućnosti upijanja tjela i misli više nego sto to isto tjelo i mozak fizički dopuštaju.zato to nadoknađujemo pisanjem, crtanjem, umjetnošću, kakva god da je, u mediju i kvaliteti.i stvarno, nebitne stvaari postaju nebitnije a bitne dolaze do srži. što me čini sretnim. sretnim s tobom draga. a zar nismo svi u životu samo u potrazi za taj jebeno dobar osjećaj sreće?! e, pa, ja sam ga našao. u tebi, sa tobom, u osmjehu tvojih očiju.
volim te milo
Tvoj.
Post je objavljen 07.04.2010. u 17:47 sati.