Marketing
BLACK EGGER I JARUNSKI MESAR
Mobitel zazvoni. Javio se. Imamo posao za tebe, reče glas, Tony je nabavio nekog telca i treba ga čim prije rastrančirati. Stižem, odgovori on, spremi u torbu set kvalitetnih noževa, sataru, pilu, sjedne u Audi i odveze se do Ante. Tamo se na stolcu kilavio poluživi telac. Odmah se latio posla...
***
Kući je došao kasno, Anka i Ivan čvrsto su spavali.
Otuširao se, navukao kućni ogrtač i sjeo pred TV sa čašicom rakije. Tamo su također mrcvarili nekog telca. Neuvjerljivo, pomisli i okrene program. Zvijezde su loše pjevale, on osjeti potrebu da ih nasjecka na sitno... Okrene program... Neki dokumentarac o dželatima... Tražio je dalje >>> dalje >>> dalje >>>... Zaustavio se na Tom i Jerryju. Oduvijek je volio Tom i Jerryija. Glasno se nasmije nekoliko puta. Iako iskren, smijeh mu zvuči artificijelno, poput robota igračke što se smije.
Merde, reče sjetivši se da je sutra Ivanu rođendan i da mu nije stigao kupiti željeni bicikl.
Volio je koristiti tu francusku riječ, sa oštrim balkanskim r, kao merđo. Dok su svi drugi govorili sranje ili šit, on je govorio merde. Čovjek treba imati stila, bez obzira čime se bavi, smatrao je.
Zatim usne bez snova.
***
Mjeseci su prošli dok je policija našla leš. Zapravo, nije ga našla policija već kanuisti. Oni su u jednom rukavcu našli trup. Ronioci su iz gradskog jezera izvukli noge i ruke bez šaka. Forenzičarima je trebalo nekoliko dana da DNK analizom ustanove identitet žrtve. Radilo se o B.T. pripadniku narko-miljea. Sudeći po nanijetim ozljedama žrtva je bila mučena i trpjela je nezamislive bolove prije nego li je skončala, izvijestila je glasnogovornica policije Štefica Čuček. Također, počinitelj je dobar poznavatelj ljudske anatomije, moguće čak i mesar.
A zašto ne kirurg, pomisli on pomalo uvrijeđeno, gledajući vijesti. Ili zubar? Mogao bi biti i slikar, oni također imaju anatomiju na fakultetu. Neki renesansni tip.
Ipak, fino mu je leglo to dobar poznavatelj ljudske anatomije. Kao stanovito priznanje za pošteno odrađen posao. Nije strahovao da će ga raskrinkati.
- Bože, svakakvih ljudi – kaza Anka.
- Eh, da – složi se on.
***
Pola kile junećeg buta i pola kile svinjske lopatice, samljeti – naglasi blogerica Black Daisy krupnim očima promatrajući sa kakvom spretnošću nasmiješeni brkati debeljko crvenog lica reže i melje meso. Je li to on, pitala se, mogao bi biti...
– Dva puta, samljeti molim.
***
Mesar? Zašto uporno spominju tog mesara, zapita se bloger Huc. Prije će biti neki kirurg, zubar, pa čak i akademski slikar. Nije li doktorica Strache na transkranijalnom dopleru, raspitujući se o stručnoj spremi nas roditelja (pitala je to zbog terminologije koju da koristi), ustvrdila da akademski slikari bolje poznaju ljudsku anatomiju od dentista?
Ponovo konstatira da postoje paralelni svemiri i da za to ne treba nikakvo znanje kvantne fizike. Dovoljno je otvoriti novine, TV, konektirati se na net... Tu su, brod luđaka, piju, žderu, seru, prde, dernjaju se, trančiraju i sve ostalo, tik do nas. Svjetovi nam se tek ponekad interferiraju. Recimo, kada treba zamijeniti vertikalu u zahodu, izlizanu lamelu i kuplung košaru, trule gume, napraviti špur i slične radnje. Tada čovjek mora otprijeti njihove tirade i svinjsku pojavu u svom svijetu.
Huc se smrkne sjetivši se vodoinstalatera od prošli tjedan.
Uze pivu iz frižidera i sjede na balkon.
Dolje, u opatičkom vrtu dvije su redovnice motičicama rahlile zemlju. Bio je to pastoralni, Milletovski, čak i za selo atavističan prizor. Dražesno, pomisli. Ipak, nije bilo šanse da se ikada više vrati takvom načinu života. Jednom otrgnut iz njedara prirode – zauvijek otrgnut od nje. Toliko žuđeni duševni mir nije više uspijevao naći među zelenim lišćem i cvrkutu ptica. Povremeni izleti u prirodu to su potvrđivali: priroda ga je samo razdraživala svojom predvidljivom dosadom. Bio je to prevaziđen odnos, nešto poput roditeljske veze stare majke i srednjovječnog djeteta. U međuvremenu je postao ljubitelj zadimljenih prostora i trusnih sudbina. Krajnje urbani tip. I mogao je postati samo još urbaniji. Noću je u daljini osluškivao sirenski zov višemilijunskih metropola.
Sunce je tonulo iza zgrade Zagreb filma. Nekoć davno – čini se kao požutjela razglednica iz prošlih života – tamo je radio svoj prvi animirani film. Ispred nje tada se nalazila tvornica obuće Astra. Sada se tu dičio moderan trgovački centar i multiplex kino.
Svijet se na površini mijenjao, kao u ostalom i on.
Ipak, svojoj nutrini sve rjeđe.
Post je objavljen 07.04.2010. u 16:49 sati.