iza sedam ravnica i sedam kanala bilo jedno selo malo
al srcu drago tu zive sretni ljudi .
a zovu se Andrijevcani,Zorom ranom ustajali bi se
i okupljali te uz pjesmu isli bi zajednicki obradjivati svoja polja ,
prvo kod jednog ,pa drugog i tako redom dan za danom dok nebi sva polja
zavrsili a navece bi se okupljali uz pjemu svirku i ples jedno vece kod
jednog domacina drugo vece kod drugog i tako redom po selu ,a bogami tu
se i dobro pilo i jelo ,domace vino bez konzervansa iz stari drveni bacvi
od dudovog drveta ,a rakija domaca bez kemijskih dodataka ,a za jest bilo
sunke kobasice kulina a poneki bi puta se okrenilo i ponesta na raznju .
Za djecu bi bilo razni kolaca i poslastica.Nedjelju bi koristili za odmor
te za odlazak u crkvu gdje bi obukli najbolju svoju odoru ukrasenu sa
dukatima koji su se sjajili pod vratom zena kao mlado proljetno sunce .
nastavak sljedi!!!!!!!!!!!!!
Post je objavljen 06.04.2010. u 20:39 sati.