Prosvjetljenje. Malo sam usisavala, a ne trpim slušat samo taj jednolični zvuk usisavača, pa sam naravno ubacila slušalice u uši i pali mp3. Plus, sad sam došla doma za Uskrs, soba je totalno prazna jer sam sve korisne stvari odfurala u Zagreb. Čak i najdražu liniju koja se od danas zove Guba. Prema tome, nisam već tjedan dana slušala muziku po mojem izboru, izazov Bovija prilikom vožnje u autu, koji je totalno prigodan za maderfakersko slušanje kad voziš po svojoj ulici oko 20 na sat, spuštenih prozora. Od Bovija su jedino bolje kul biglovi.
Uglavnom, pustila sam si Harper Lewis od Russian Circlesa. Najbolji početak, totalno sam se prisjetila zašto toliko volim tu glazbu. Nema vokala koji bi smetao, a daje jedan potpuno novi, još nedoživljeni osjećaj prilikom slušanja. Zatvoriš oči i totalno si u nekom drugom svijetu. Takvu atmosferu jedino još može stvoriti klasična orkestralna glazba. Ne odnosi se to samo na tu stvar, već glazbu svih post rock izvođača, od kojih su meni posebno dragi God Is an Astronaut, Pelican, Mono, Exxasens i Mooncake.
Ako slučajno neko naleti na ovaj post, pustite si Aurora Borealis od Pelicana. Moraš priznat da je odlično. Eh, to sam ja prvi put čula na moru, na plaži kad je već sunce zalazilo, i nebo je bilo onako narančasto-crveno-rozno, a more mirno i tiho.. Moglo bi se reć, jadranska aurora borealis. Još i sad kad to čujem imam tu sliku pred očima. Prekrasno!
Uglavnom, neznam, tokom posta sam pogubila pola misli koje sam zapravo htjela prenijeti tu, ali nije bed. Zaključak: postrokčina je sljedeća najbolja stvar na svijetu nakon Bovija i biglova!
pozdrav, lol. :)
e i tu je link da se ne gnjavite sami traženjem.
Pelican - Aurora Borealis
Post je objavljen 06.04.2010. u 15:17 sati.