Francis Bacon (1561-1626) je bio čovjek širokih pogleda i interesa. Bavio se filozofijom, pravom, poviješću, književnom esejistikom i mnogo čime još. Što se tiče filozofije, smatra se kako je njegovo najbolje djelo "Napredak znanosti" koje je objavljeno daleke 1605. godine.
U tom djelu Bacon postavlja osnovu za svoja kasnija istraživanja. Posebno se bavio proširenjem okvira znanja i čovjekove vlasti nad njegovom okolinom. U pitanjima religije njegov se stav svodi na tezu kako se vjera i razum trebaju odvojeno baviti svojim različitim poslovima, ne upličući se jedan drugom u njihovo područje.
Bacon se bavio i različitim vrstama grešaka kojima je čovjek izložen.
Prema njemu.mi smo skloni da popustimo pred četiri tipa predrasuda, koje on zove "idolima".
Prvo postoje "idoli plemena" koji su nam svojstveni zato što smo ljudi. Kao pimjer za to može poslužiti isprazno nadanje, osobito kada očekujemo veći poredak u prirodi negoli on stvarno postoji.
Zatim su tu "idoli spilje" koji su zablude svakog pojedinog čovjeka, a ti su bezbrojni.
"Idoli trga" su zablude prouzrokovane time što je um sklon da bude zasljepljen riječima, što je pogreška koja je osobito prisutna u filozofiji.
I na kraju, "idoli kazališta" su takve greške koje potječu od lažnih sustava i škola mišljenja.
Pa, reklo bi se: Što ovaj učeni, gotovo renesansni um, ima s Hrvatskom i s našom situacijom danas....kojoj je pun kufer i "filozofiranja" i "politiziranja" najrazličitijih "domačih genijalaca" za jednokratnu upotrebu.
A, vidite.....ipak ima !
Naime, Francis Bacon je bio sin lorda, čuvara Velikog pečata...koji je pripreman za pravno zvanje. Bertrand Russell nam priča kako je Francis Bacon odrastao u prilikama koje su ga prirodnom odvele na visoki državni položaj. Kad mu je bilo dvadeset i tri godine ušao je u Parlament i kasnje je postao savjetnik grofa od Essexa. Kada je Essex pao u nemilost zbog izdaje Bacon je stao na stranu kraljice, premda nije nikad pridobio Elizabetino puno povjerenje. Ali kad je Jakov I stupio na prijestolje, njegove nade i izgledi za napredovanje su porasli. Do 1617. godine Bacon je napredovao do položaja svog oca, a slijedeće je godine postao Lord kancelar i barun od Verulama. Godine 1620. njegovi su neprijatelji uspjeli slomiti njegovu političku karijeru, optuživši ga da je primao mito za svoj sudački posao. Bacon nije poricao optužbu. Priznao ju je osporavajući, međutim, da je njegova presuda ikada bila pod utjecajem darova koje je primao. Lordovi su ga osudili na globu od 40 000 funti i zatvor u kojem treba da ostane koliko želi kralj. Što se tiče njegovog političkog položaja i mjesta u Parlamentu, oni mu više nisu pipadali. Prvi dio ove teške kazne je platio, a drugi je sveden na zatvor od četiri dana. Međutim, isključen je iz politike i od tada je živio povučeno baveći se pisanjem.
Pitanje koje retorički možemo postaviti jest: Da li je ovako nešto moguće u Hrvatskoj ? Do koje granice je naše pravosuđe "slobodno od politike" i dokle može samostalno ići ? Dosadašnja iskustva i pravosudna praksa ne ostavljaju nam puno prostora za optimizam.
I još nešto:
Francis Bacon je bar bio veliki um koji je iza sebe ostavio bogato i značajno filozofsko djelo. Naše lopuže iza sebe ne ostavljaju ama baš ništa osim pustoši, ruševina i prazne državne kase - i naravno, svojih punih džepova.
U tomu je razlika izmedju Hrvatske danas i Engleske na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće !
Post je objavljen 06.04.2010. u 13:03 sati.