Danas si mi stavila ruke na lice, a ja sam polako tonuo u dubinu mira, kojeg nikada tako snažno nisam osijećao, mir moje duše.. u kojoj dugo, dugo nije bio prisutan , niti je duša bila njegov dom.
Upoznavši i zavoljevši tebe ljubavi moja, vođen tvojom rukom mir kao da ponovo pronalazi put koji se izgubio u košmaru mog života.
Mir toliko mi potreban.
Mir u tvom zagrljaju, je zapravo stvaran mir, sve dok taj zagrljaj ne bude stalan dio našeg života, sve dok tvoje ruke ne budu stalno na mom licu, sve dok neću odlaziti od tebe, sve dok češ ostati u mom zagrljaju koliko budemo željeli ,sve dotle moj mir se neće zauvijek vratiti i nastaniti nazad kamo pripada , u mene u moju dušu. Ljubavi siguran sam da put kojim prolazim , mir koji mi daješ , znam da se naši snovi budu ostvarili i zauvijek pronašli i uživali u miru..
jedino moje......
Ruke su tvoje moja sudbina
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
čvrste ,a tako nježne kao da žele
prenjeti do srca sve zatomljene osjećaje
zatvaram oči i dajem se njima,
Svjedoci smo tišine, pa na tren
nastane muk
Post je objavljen 06.04.2010. u 00:19 sati.