Razmišljanje iz noći vazmenog bdjenja, misli priklupkjene odasvud, iz raznih prikrajaka duše... Dragi čitatelju, shvati ovo kako želiš...
„Što tražite Živoga među mrtvima?“ bijaše pitanje anđela začuđenim ženama koje dođoše do Kristova groba, u ulomku iz Lukinog evanđelja koje nam još odzvanja u srcima.
Sveti crkveni oci iz prvih stoljeća kršćanstva zabilježili su da je ova noć različita od svih drugih noći. U ovoj su se tvrdnji oslanjali na starozavjetno iskustvo Izabranog naroda (Izraela), iskustvo izlaska iz Egipta, iskustvo izlaska iz ropstva koje ih je do tada satiralo. I dan danas svaki pobožni Izrealac u ovoj svetoj noći uči svoju djecu i ukućane o Božjoj intervenciji u povijest, u život Izraelaca, zapravo; u život svakog čovjeka kako bi ga spasio iz lanaca koji ga sapinju i dao mu slobodu, vrjednotu za kojim su čeznule generacije robova egipatskih. U toj pouci pobožni Izraelac posebno napominje da Bog nije izveo djelo Izlaska samo njihovim ocima, nego da je taj čin Božje dobrote Gospodin učinio i sada, danas, i njima samima. Isto djelo Božjeg ulaska u povijest događa se i sada i to po Njegovom uskrsnuću.
Zbog toga je ova noć posebna. Ovo je bdjenje majka svih bdjenja, noć koja postaje danom, noć u kojoj nam je zasjalo svjetlo koje je jednom zauvijek započelo razgoniti svaku tamu. U ovoj noći ne samo da se sjećamo Božjih djela dobrote prema čovjeku, nego slavimo ponovno ostvarenje, na stvaran način prisutnost Boga među nama ljudima. Zato je ova noć - noć našega izlaska iz ropstva, izlazak iz tame u svjetlo, iz grijeha u milost, iz smrti u život. Punina života za kojom naše srce cijeli život čezne, noćas nam je zasjala u čudesnom djelu neshvatljive Božje dobrote pred kojom ostajemo zapanjeni, pred kojom se u našim dušama budi ushit i klicanje Stvoritelju svega dobra.
Noćas slavimo otajstvo Božje dobrote koje ni jedna riječ ne može do kraja opisati. Kristovo uskrsnuće toliko nadilazi naše poimanje da nam uvijek ostaje u dimenziji vjere – ono je nadpovijesni događaj koji se ponovno ostvaruje sada, ovdje, u ovoj i svakoj drugoj svetoj misi. Ono jest događaj koji jest nadpovijesan, ali duboko zadire u našu stvarnost, moju i tvoju, i temeljito je mijenja, preobražava. Uskrs je zato ulazak Boga u tvoj život, u tvoju povijest, djelo Boga koji postaje tvoj životni suputnik. Jednako kao i Izlazak, Kristovo uskrsnuće je događaj koji nije bio tek nekad u prošlosti – to je stvarnost koja se događa sada, danas, ovdje pred nama i za nas, na stvaran, našim očima čudesan i time mističan, otajstven način.
Mi vjernici, kršćani, danas radosno slavimo Isusovo uskrsnuće, njegovu pobjedu nad zlom i Zlim, nad grijehom, nad našom i ljudskom nedostatnošću, nad samom smrću. Tu radost želimo doživjeti, od nje želimo živjeti i drugima je donositi. Ako igdje, onda se u pitanju vjere u uskrsnuće Isusovo očituje naša vjera.
Je li Isusov grob na uskrsno jutro zaista bio prazan? O odgovoru na to pitanje ovisi puno toga: naša kršćanska vjera, ali i sudbina cijeloga čovječanstva. Jer, ako Krist nije uskrsnuo, onda je Nebo još uvijek, i to zauvijek, zatvoreno. Mi smo duboko zapleteni u svoju krivnju i grijeh. Onda je zemlja carstvo tame i smrti. Onda smrt ima posljednju riječ. Nakon nje je tama i praznina. Sav naš život postaje besmislen, bljutava kaša koja ne vrijedi ništa. Ako Krist nije uskrsnuo, onda su svi mučenici, koji su svoj život dali za Isusa, uzalud umrli, a njihovi krvnici su pobjednici i imaju posljednju riječ. Ako Krist nije uskrsnuo, onda su u pravu oni koji svoju djecu i mladež odgajaju bez Boga. Treba ih pustiti da uživaju to malo životnih radosti i ne kvariti im veselje, jer nakon smrti i tako je sve zauvijek završeno.
Ako Krist nije uskrsnuo, onda smo uzalud častili i slavili njegov križ, onda smo ga zapravo trebali proklinjati, jer je na njemu završio jedan dobar, nevin čovjek, a s njime sve njegove ideje i planovi. Onda je i ovo naše slavlje isprazno i uzaludno, lažna utjeha, besmislena svečanost. Onda je i naš život besmislen.
Ali, Krist je uskrsnuo i dokazao da je život jači od smrti, ljubav od mržnje, vječnost od vremena, pravda od nepravde, svjetlost od tame.
O tome svjedoče njegovi učenici. O tome svjedoče žene. O tome svjedoči anđeo u bjelini. O tome svjedoči sam prazan grob i platno savijeno na svome mjestu, gdje je zamotano ležalo Isusovo tijelo. O tome konačno svjedoče Isusove riječi koje je svojim učenicima unaprijed više puta jasno izrekao i svoje uskrsnuće najavio. Učenici Petar i Ivan, koji nam sve to točno opisuje jer je sve osobno vidio, imali su muke da to shvate i prihvate „jer još ne upoznaše Pisma: da Isus treba da uskrsne od mrtvih“. Ali kada su vidjeli, sjetili su se što je Isus o tome govorio i povjerovali su.
Uskrsnuće nije iluzija, to svjedoče oni koji su „s njime zajedno jeli i pili, pošto uskrsnu od mrtvih“. Apostoli će to svjedočanstvo ne samo hrabro izlagati, oni će za to uvjerenje cijeli svoj budući život živjeti i za njega umrijeti. Za iluzije se ne umire, nego za Osobu koja oduševljava, privlači i primjerom pokazuje, za vjernost vjernome prijatelju Isusu. On je život kršćanina i njegova sudbina. Nama nema života bez Boga, nema nam života bez Isusa, mi kršćani, ja i ti ne želimo živjeti bez Uskrsnuloga!
Isusova sudbina, križ, smrt i uskrsnuće, budućnost je svakoga kršćanina. Nećemo završiti u tami, nego s Isusom u svjetlu. Zato je križ koji nosiš, križ koji te možda i ovih dana i mjeseci satire, i tvoj križ i tvoj blagoslov, tvoja ulaznica za Nebo, tvoj most do uskrsnuća.
Ovo naše razmišljanje neka bude i ohrabrenje i čestitka svima koji vjeruju, svima koji u srcima nose sjeme nade da se za dobro vrijedi boriti i u dobrotu vjerovati, Boga Dobroga ljubiti i Njega radi svoj križ nositi kako bismo zoru i uskrsa svojega dočekali.
Post je objavljen 05.04.2010. u 15:12 sati.