Marketing
Istra Trek - 5. Labinjonski treking
Aktivna - zašto?
Ove godine nemam nikakve ciljeve ni želje vezano za poredak u Treking ligi. Kako se Zakonita sve više uključuje u sportski život, odlučio sam biti s njom u njenom prvom službenom treking natjecanju. Koliko je to dobro za nju, pročitat ćete u nižem tekstu. Nismo se odlučili za Planinarsku kategoriju, jer zbog zdravstvenih poteškoća nije u dobroj formi, pa sam procjenio da joj je 12 km sasvim dovoljno za početak. Uz to uskoro je Bečki maraton, pa si malo želim poštedjeti noge.
Najavljeno je da je aktivna kategorija trebala ići po označenim stazama, pa sam postavio očekivano trajanje utrke od 2 sata do 2:20.
Start
Svaka kategorija je startala posebno i to bih pohvalio. Smanjuje se gužva na startu i u prvom dijelu staze, gdje je uski put, pa neki natjecatelji gube vrijeme zbog nemogućnosti pretjecanja i bržeg trčanja.
Krećemo kroz stari grad, iako sam, prema karti, mislio da trebamo krenuti izvan zidina. Na zidinama postoje stepenice koje su skratile taj izlazak.
Ispred nas su bile dvije sporije natjecateljice, pa nam prethodnica bježi, a mi uskoro nailazimo na nedoumice. Put se račva, na obje strane su planinarske oznake, a ne piše gdje koji put vodi. Odlučujemo se za desnu varijantu.
Karta nema ucrtanu planinarsku stazu na tom dijelu, kao što je vidljivo iz slike. Na startu su rekli da pratimo planinarsku stazu i da ćemo doći do KT1. Tako je i bilo.
KT1 Spilja Aldo Negri
Na KT1 je bila živa kontrola, moj partner s Velebita i Risnjaka - Moreno M.
Od zanimljivijih detalja na tom dijelu puta je bilo "forsiranje" potoka. Potok je bio širine 2 metra i prešli smo ga na način da smo stali u vodu, na kamenje. Tenisice su se smočile, no ništa što bi utjecalo na udobnost u utrci. Kasnije smo u trku bacili pogled na zanimljiv i lijep vodopad, a nakon toga slijedi dolazak u hotelsko naselje i trk po Rabcu. Tu nas dočekuje pleh muzika (limena glazba), što me podsjetilo na velike maratone, kao u Beču i Ljubljani. Ubacili su samba ritmove i bilo je ugodno trčati.
Iz suprotnog smjera su trčali natjecatelji iz planinarske kategorije.
KT2 Svjetionik Sv. Andrija
Kontrolnu točku smo našli bez problema. Povratak trčeći po rivi, praćeni glazbom, pa do autokampa Rabac. Sve je upućivalo na vrlo laganu i rekreativnu utrku. Prolazimo kroz apartmansko naselje, već ranije sam gledao na kartu i vidio između kojih brijegova trebamo ići. Na karti se vidi kruženje po naselju zbog traženja mostića za prijelaz. Možda je moglo optimalnije.
Avantura počinje
U naselju nas dostiže Marino i postaje nam partner. Zajedno ulazimo u kanjon "Zoli potoka". Uskoro nas dostiže majka (Eva O.) s dvije djevojčice. Jedno kratko vrijeme smo zajedno, u dijelu kad smo s puta skrenuli na sjever, ali shvaćamo da to nije pravi put, pa se vraćamo. Rado bih znao kojim je putem ona otišla.
Put za Gondoliće i Lovrance
Naime, dok sam planirao trasu, mislio sam da ćemo lijepo proći putem koji sam označio brojem 2 (točkasti, prema Gondolićima), a da je put broj 1 (crtice, prema Lovrancima) rezervna varijanta, ako put broj 2 ne bude dovoljno jasan. Problem je bio da su oba puta bila vrlo čudna. Zapravo je tu bilo mnoštvo puteljaka, koji su nakon par metara ili desetak metara završavala s gustišem. Vidi se da smo u početku bili na oba puta, no isto tako se vidi neobjašnjiv silazak s njih. Silazak sa staze je neobjašnjiv samo onome tko naš put gleda iz ugobnosti fotelje.
Upornost ili tvrdoglavost
U stvarnosti smo išli putem dok nismo došli do zaraslog dijela, pa prešli na drugu stazicu i tako nebrojeno puta. Pala nam je na pamet i ideja da se vratimo, ali postojala je i nada da ćemo uskoro naći put, da ta dionica nije dugačka i da ćemo ju brzo proći. U svakom slučaju, držali smo je se dosljedno i bez odustajanja. Ostalo je neodgovoreno pitanje, je li to upornost ili tvrdoglavost.
Po azimutu
Znao sam, iako bi točnije bilo reći, vjerovao sam da znam da smo između puteva koje sam označio s brojevima 1 i 2. Često sam gledao na kompas i trudio se održavati smjer prema zapadu (W), iako nas je brdo vuklo prema sjeveru i sjevero-zapadu. Napredovali smo sporo. Za dionicu od možda jednog kilometra, potrošili smo gotovo sigurno 1:45. Prilično dobro sam shvatio pojam neprohodni teren.
Izlazak na otvoreno
Nakon dosta muke, napokon dolazimo na ravniji teren, pa nam to daje snage, jer na vrhu brda je čistina, barem na karti. Tu smo se kretali nešto brže. Obasjani suncem, još uvijek se probijamo kroz nisko bodljikavo rastlinje. Zanimljivo je da drugo rastlinje, osim bodljikavog nismo ni vidjeli.
Suhozid (213 ili mali kod Lovranca)
Nailazimo na suhozid. Obzirom da je oko nas gusta vegetacija, pomišljam da je u pitanju suhozid kod kote 213. Primjećujem nelogičnost. Suhozid na karti je u smjeru NE-SW, a ovaj u prirodi je SE-NW. To mi je čudno, no zidić ima i prekid, baš kao onaj kod kote 213.
Prema jugu (aiming off)
Nailazimo na put i vidimo planinarsku oznaku. Vidimo i toranj. Brza orjentacija govori da smo ipak kod suhozida južno od Lovranca. To me ispunjava srećom. Koliko god da mi se činilo da smo išli previše na sjever, uspio sam održati smjer zapada i doći gdje sam htio, a to je baš taj puteljak. Mislim da bi ovo mogao biti "aiming off", tehnika koju smo učili na tečaju orijentacije.
Odlučujem da krenemo na jug i da iz smjera Gondolića priđemo Sv. Galu s juga. Pri tome gledam na zapad, ne bih li vidio toranj od crkvice i ne bi li presjekli.
Nailazimo na drugu skupinu. Oni nas uvjeravaju da trebamo ići na sjever, jer im je tako rekao mještanin. Nerado se okrećem. Znam priče o dobrim i zlim domorocima. Pisao je o tome ~jogurt na svom blogu. Mjenjamo smjer. Ponovo gledam na zapad i nadam se da ću vidjeti crkvicu.
KT3 Sv.Gal
Dolazimo u Lovrance i po puteljku skrećemo na jug. Pri tome moramo proći kroz nečije dvorište, dok na ulazu piše "ulaz na vlastitu odgovornost, čuvaj se psa". Nekako s oprezom ulazimo, no nikoga nema u blizini, pa ni opasnog psa.
Dolazimo do Sv. Gala, koji se vidi tek iz blizine od 50 metara.
Po planu smo trebali ići po cestici, ali nam se ne da trošiti vrijeme, pa skraćujemo preko livade i onda po cesti. Marino nas napušta, a mi napuštamo tu grupicu koju smo sreli.
Slijedi trčanje po asfaltu do starog grada Labina.
KT4 Rudnik u muzeju
Ušli smo u muzej, pa u rudnik. Trebalo se sagnuti i proći kroz rovove. Kasnije je muzej zatvoren, pa su mnogi ostali zakinuti za taj dio utrke.
Cilj
Napokon u cilju, nakon 3 sata i 24 minute. Barem sat vremena duže od mog predviđanja.
Rado bih znao, postoje li ta dva puta, je li tko prošao njima ili je to samo posljedica stare karte. Skupina koju smo sreli prije Sv. Gala je išla uz vodotok (Zoli p.), pa kažu da su se i oni probijali kroz gustiš i da staze nije bilo. Pitali smo i druge natjecatelje, pa su jedni rekli da su otišli sve do Ivanovca (KT3 od planinarske kategorije), na karti označeno narančastom bojom, pa su unatoč toj kilometraži došli prije nas. Druga skupina se vraćala prema planinarskom putu po kojem smo došli od KT1, pa po nekom putokazu do Lovranca i oni su došli prije nas.
Pohvale, pokude i prijedlozi
Majica, trka i ručak za 50 kuna. Vrlo povoljno, a ručak je bio dobar. Dobar komad mesa, možda premalo krumpira, ali zato dodatni kruh. Majica lijepo dizajnirana, a utrka dobra.
Ozvučenje zaslužuje pohvalu. Glazba se dobro čuje, a nije nametljiva i ne narušava mir trga.
Od mukki-ja sam slušao priče kako je Labinjonac predivna utrka. Prošle godine nisam mogao doći, pa sam došao ove godine, ali koliko sam čuo, staza ove godine nije bila sjajna. Bilo je skraćivanja Ultra staze, za dvije kontrolne točke. Organizator je to mogao malo bolje procjeniti, a skraćivanje bolje komunicirati natjecateljima. Pritužbe sam čuo i od "planinara". Od najavljenih 25 km, neki su prošli i 34 km. Čak i ako su se gubili, razlika je prevelika. Moja staza je 12 km, baš kao što je i najavljeno.
Za kraj bih zahvalio organizatoru na preklapanje karte s Google Earthom, odnosno 3D modelom, što mi je omogućilo gornju analizu i slike.
Distance: 12.030 m
Time: 3:24:00
Avg HR: 119
Max HR: 149
Avg pace: 16:57 min/km
Rezultati:
Rezultati
Galerije:
sanpjero
ima još po Facebooku, pa pogledajte na stranici od Albe.
Blog:
*.*micka iz dežele*.*
Post je objavljen 03.04.2010. u 23:55 sati.