kosta je imao takvu kosu. samo njegovu nikad nisam dirala. tvoju jesam. bila je čvrsta i nevjerovatno gusta. netko mi je jednom rekao da slobodni ljudi imaju dugačku kosu. tvoja je do sredine leđa i kovrđa se mjestimično. serumski crna.
gledali smo kako se noć vere po palmama. već smo danima govorili da moramo oboriti kokose. izgledali su kao klupka mraka među granama, zasjeda na nebo. ležali smo jedno pokraj drugog dodirujući se samo slučajno. znam da imaš velike ruke.
smijali su se valovi pijeska. naučio si me da čujem lica zatočena u njima. na tren sam mislila da si vankalibarski luđak. na kraju si se ti meni smijao. koraci su nam bili lagani i prepuni pijeska. noć je bila posve obična, predivna.
labirinti imaju svoj izlaz, ali i privlačnost u zagonetnosti. užitak je ići smjerom koji je sigurno kriv. osjećaj je oslobođen. odlazak ne može biti dezorijentiran. vrtoglavica je nerijetka nuspojava vrtloga.
u indijskom oceanu nema morskih pasa. hodamo mokrim pijeskom i valovi nam zapljuskuju stopala. tako osjeća sloboda. taj mi se isti osjećaj vrati i dandanas kad stanem u more.
to mi je dovoljno da znam.
Post je objavljen 04.04.2010. u 04:52 sati.